Tate na porodu 2. dio

[Webmama]

Samo da olaksam buduce citanje ovih topica...<
><
>Nastavljamo diskusiju o tatama na porodu.... Mame&Bebe<i></i>

[Victory01]

Evo i mog iskustva. Naš je tata bio cijelo vrijeme uz mene (punih 10 sati) i zaista ne znam kako bi sve prošlo da nije bilo njega. Mislim da je on veliki doprinos tome da se svog poroda sjećam kao predivnog događaja, s obzirom na "krasni" tretman od strane osoblja (uh ) Inače sam uvijek smatrala da tate svakako trebaju biti uz mamu u rađaoni, a sada sam više nego ubijeđena u to. <i></i>

[AstraKT]

Mozda bi ti bilo lakse kada bi tu pricu podijelila s nama Pod Porod mame daju svoja iskustva s bolnicama u kojima su rodile kako bi buduce mame znale sto ih ceka pa bi i tvoje iskustvo pomoglo.<
><
>Inace slazem se s tobom. Imeni je moj muz bio od koristi i puno mi je znacilo sto je bio sa mnom . "We live in strange times. We also live in strange places - each in the Universe of our own. The people with whom we populate our Universe are shadows of whole other Universes intersecting with our own." (Douglas Adams)<i></i>

[Victory01]

Svakako imam namjeru uskoro podijeliti svoju priču sa vama, ali sam počela sa Očevi na porodu, da prvo čujete lijepši dio <i></i>

[Jasena]

Mi smo se od početka spremali da sve prođemo zajedno. Budući da je meni vodenjak pukao u 10 ujutro, a nisam uopće imala trudove, prvih sam 8 sati provela sama na dripu. Oko pola noći su mog muža pozvali da dođe, da neće trajati još dugo - pravio mi je društvo još punih 9 sati! Na kraju sam bila totalno iscrpljena da mi je pomogao roditi. <
>A sreća što smo zajedno upoznali to malo sićušno stvorenje koje smo stvorili, neopisiva je.<
><
>Definitivno želimo da i sljedeći put bude sa mnom (U Puli je to za sada dozvoljeno iako su skoro za
anili jer je bilo krelaca koji su buljili u žene u susjednim boxovima). <i></i>

[Mala Bornica]

moj muz i ja smo puno razmisljali o tome, ali smo odustali zbog sljedeceg: stanujemo 1h voznje od bolnice (Rijeka), a da bi on mogao prisustvovati porodu treba biti zadovoljeno nekoliko uvjeta: treba proci tecaj od nekih 15 dana (3 puta na tjedan) u Rijeci, zatim u predradjaonu ne smije uci jer nema boksova, a u radjaonu smije pod uvjetom da je prazna, sto cesto nije. prvo nisam se htjela maltretirati putovanjima u Rijeku zbog tecaja jer sam bolji prosla u mjestu gdje zivim, a jos vazniji razlog je taj sto se nisam htjela psihicki pripremiti na to da smo zajedno, pa da ga ne puste.<
>sada, nakon sto sam rodila, nije mi zao jer su mi sestre u bolnici jako puno pomogle, a da je on bio sa mnom ne bi mi se toliko posvetile. moram reci da taj tecaj u Rijeci nije tako organiziran da bi i tate naucile bas do
o disanje, a time su meni sestre puno pomogle. za drugo dijete zelim da bude prisutan, jer sad znam kako to izgleda. <i></i>

[gogaK12001]

Kada je meni pukao vodenjak isto su tatu poslali doma no prije odlaska u rađaonu sam ga pozvala (eto po meni jednog od trenutaka kada je mobitel doista koristan).Ne mogu niti zamisliti ostatak porođaja pod jakim trudovima bez njegove blizine i kapljica vode koje je na moj znak glavom žurno ciljao na moja dehidrirana usta.Usto se ,mislim, osjećao prilično koristan kada su ga zamolili da mjeri ritmičnost trudova te njihovu jačinu neposredno pred izgon (dva sata).A da ne govorim o zajedničkoj sreći u trenutku kada je Matija zaplakao.Sve je to pojačalo doživljaj sreće.Bilo mi je baš žao žene koja je rađala do mene u boksu - bila je sama . Tvrdim da bi se i od mene kao i od nje čuli bolni krici totalne prepuštenosti bolovima da nije bilo supruga i njegove podrške . Zato , nagovarajte svoje supruge da prisustvuju porodu jer će to i za njih biti nezaboravan doživljaj!. <i></i>

[SuzanaZD]

Osobno nisam inzistirala za prisustvo u radjaoni, da jesam muz bi bez dvojbe to ucinio. S obzirom da je prvi put, nisam znala sto me ceka, a prisustvo muza iza vrata je bila velika podrska. U Zadarskoj bolnici je za
ana posjeta u radjaonu. Medjutim kako sam doma u 17 pocela jako krvariti, za 30 min sam bila u radjaoni, tada su pozvali muza u radjaonu ako zeli. Tako sam bila sretna kada sam ga vidjela jer po licima medicinskog osoblja sam osjetila da nesto nije u redu, niko nista ne komentira, a ja sam se osjecala koma.Uglavnom sve je bilo gotovo za 3,5 sati, muz je bio povis glave, cak su ga u jednom trenutku poslali van, pa su ga ponovo zvali. <
>Od svega navelicanstveniji dozivljaj je kada su Marka stavili na moja prsa i tata je u tom trenutku bio prisutan. To je nesto sto se ne moze opisati i od tada se zaboravi sva bol..<
>Drago mi je sto je bio prisutan, a i njemu.<
>Zao mi je sto neke mame ne dijele ovakvo misljenje misleci kako ce izgledati u tom trenutku, sto ce on misliti itd. <
>To je ipak trenutak kojim bi ljubav, razumijevanje bilo jos vece!<
>pusa svima iz suncanog Zadra <i></i>

[Goga]

do
onamdošla SUZANAZD!<
>(i registriraj nam se) <i></i>

[patkica]

Ivan je samnom bio cijelo vrijeme, od kad su poceli trudovi do sivanja (tad je morao van) i poslije je jos malo bio samnom.<
>O samom porodu cu na drugom topicu, a ovdje bih htjela reci da ne mogu zamisliti kako bi prezivjela porod bez njega. JA sam se totalno prepustila u njegove ruke, i zapravo mi je poslije dosta toga ispricao cega se ja jedva sjecam, on je mjerio trudove, tjerao me da disem, a da ga nije bilo sigurna sam da ne bih uspjela prodisati trud, jer sam se gubila zbog boli, ali sam se drzala za njega i on me usmjeravao. Prosli smo to stopostotno zajedno i to je takva neopisiva vrijednost!<
>Na kraju su mu dali (bio je dobar , babice su se tamo cak raspitivale gdje smo isli na tecaj, i hvalile ga) da prereze pupcanu vrpcu, sto je sasvim sigurno nesto sto ce pamtiti cijeli zivot.<
>I slikao nas je u prvim zajednickim sekundama. <i></i>

[Goga]

patkice: što reći nego SUPER!!! za tebe, za njega i za Miku.<
><
>sličice čekamo!! <i></i>

[litala]

tako mi je drago zbog vas.... naš je porod isto tako prošao (ja uvijek poslije kažem da je on bolje "rodio" od mene.... ), i to mi je naše najvrijednije zajedničko iskustvo. i njemu, naravno.<
><
>jedino nije imao sreću prerezati pupčanu vrpcu, i nismo se slikali. ali je imao prilike biti prisutan dok su me šivali, i čak je napomenuo doktorici da bude malo nježnija....<
><
>joj, baš mi je drago da vam je bilo lijepo! <i></i>

[ATrager]

Prvo veliki pozdrav Patkici, svi smo željno očekivali da nam se javiš kada sve prođe. Čak sam svojoj sestri koja je sada na moru javila preko mobitela da si rodila i da je sve OK. Njen je komentar bio "FALA BOGU, KONAČNO". Inače obzirom da je većina vas prošla porod, a mene to tek čeka nadam se da ćemo suprug i ja to proći kao i vi, jer od početka je bio dogovor da tata prisustvuje porodu, i to mu je velika želja. Kao što Suzana kaže u takvom trenutku mislim da mi opće neće biti bitno kako izgledam, nego da to sve prodje što bolje i što prije, a mislim da i večina tata ima želju da to podijeli sa suprugom. <i></i>

[mpuljiz3]

malo žutila, iz novina:<
>vidim da je i joško lokas bio u petrovoj bio na porodu (znači pustili su ga).<
>kaže joško u šali da mu je dr. ivanišević malo asistirala.<
> <i></i>

[Goga]

pa kaj mu je cura/žena bila trudna - nisam pratila žuti tisak ha ha <i></i>

[Lidija]

Ma neeeeeeeeeeeeee, to ti je ko Patkica, napredna djeca. <i></i>

[mpuljiz3]

kaže žuti tisak ovako:<
>joško dobio curicu nou. ima on i ženu (nije mu više cura). oženili su se prije 2-3 mjeseca.<
>to je sve što znam.<
><
>ali najljepše je da je bio ženi na porodu. <
>i inače mi je taj tip bio simpatičan, ali sad još i više. <
><
>no, mene najviše zanima kakvu je proceduru morao proći da dođe u petrovu. ili njemu nisu radili problema?!<
> <i></i>

[Lidija]

biti medijska licnost ima svoju cijenu i svoje privilegije <i></i>

[patkica]

Lidija je rekla sve. <i></i>

[litala]

možda bi bilo do
o kad bi ga uspjeli kontaktirati... što mislite? da vidi stranice, da se malo priključi.... takva medijska ličnost mogla bi samo pomoći udruzi i ciljevima... on tako "glasan" i direktan, a bogami i energičan, bio bi super.... ne?<
><
>ja pokušala naći nekakav pristup preko neta, ali nema ga.... možda da probam preko htv-a? <i></i>

[patkica]

Ja ga mogu pitati direktno, ali nisam bas sigurna da to ima smisla. Ne bih bas rekla da ima vremena. Obicno nema vremena ni za samog sebe. Za interes ne znam, mogu provjeriti ako mislite da bi to sta znacilo. <
>Osobno, ne bih rekla da ima smisla. <i></i>

[litala]

pitaj, ti ćeš onda najbolje odmjeriti... ja ga "sudim" onako, preko televizije... <i></i>

[Trudna mama]

Tek sam nedavno otkrila ove stranice i sretna sma što postoji ovako nešto. Tema tate na porodu mi je strašno zanimljiva jer je moja velika želja da tata prisustvuje mom drugom porodu koji bi se trebao dogoditi u siječnju. Nažalost, u splitskom rodilištu to nije moguće, i sad ja kopam načine da to ostvarim možda u nekom drugom rodilištu. Zna li tko za koji način da to izvedem? Moju želju da tata bude prisutan povećava i činjenica o užasnom stanju splitskog rodilišta, počevši od higijenskih uvjeta, preko groznog ponašanja medicinskog osoblja, do činjenice da su mi curicu doveli tek 12 sati nakon poroda. Što više reći??? <i></i>

[adrianovamama2000]

Trudna mama do
o dosla, imamo tri (!) mame iz Splita koje cekaju bebu, Iva, RLmama, i Daniela(heh), pa ce ti sigurno pomoci sa svojim iskustvima, ja ti zelim puno srece u ispunjenju tvoje zelje. <i></i>

[iva]

trudna mama, javi se, trebamo i tvoja iskustva iz splitskog rodilista....<
>osim toga, zajedno smo jace, mozda nesto i uspijemo promjeniti <i></i>

[Trudna mama]

Evo me opet! Dakle moje iskustvo izgleda otprilike ovako: Budući da sam pohađala tečaj za trudnice i nastojala se što više informirati preko knjiga i časopisa o porodu; bila sam poprilično pripremljena. Tako sam kod kuće uz supruga i zajedničko
ojanje minuta bez problema izdržala 10-tak sati trudova. Kad je postalo "tijesno" (trudovi svake 3 min) krenuli smo u "zloglasno" splitsko rodilište. Zatim sam još u autu ispred rodilišta provela nekih sat vremena i konačno se odvažila i ušla unutra. To mi je bio najteži trenutak, ostavit supruga i otići sama. Bilo je 6.30 i već sam bila 8 cm otvorena. Slijedilo je samovanje u boksu, nastojala sam se koncetrirati na disanje i prisjetiti se naučenih "lekcija" s tečaja. Osoblje je nezainteresirano prolazilo hodnikom i nakon sat vremena ipak se sestra odvažila ući u boks i reći "Idemo, tiskaj". Trudovi su bili svakih 30-tak sekundi. Sjetila sam se tečaja:"Tiskajte kad osjetite trud odnosno nagon za tiskanjem". No sestra nije mogla čekati (30sek) nego se grubo izvikala: "Tiskaj, šta čekaš, neću ja rodit za tebe". Rekla sam: Sačekajte pola minute", uslijedio je odgovor: "Budeš li ti čekala, ja ću otići, pa ti rađaj sama". Što reći za takav odnos, u trenutcima kada ti je teško i kad te boli, i kad trebaš pomoć i podršku. No nakon dva truda, rodila se Antea i nitko i ništa nije bilo važno osim nje. Da je makar tata mogao biti s nama da mi pomogne i da prisustvuje tom veličanstvenom trenutku. Zato želim učiniti sve što se može da drugi put budemo zajedno. Uf, šta sam se raspisala. Dakle, što učiniti? Nadam se da ćemo zajedničkim snagama možda uspjeti nešto promjeniti na bolje..... <i></i>

[adrianovamama2000]

Nakon vasih prica ostajem bez komentara, stavrno mislim da moramo hitno nesto poduzeti oko Splita. Ne znam mozda neka peticija oko uvjeta radanja (mozemo preko RODe ali organizirati u Splitu) ili napraviti neki prosvjed ako mislite da bi to imalo smisla. Mi vam iz zagreba mozemo pomoci oko organizacije koliko se da i oko informacija. Ili da probamo nesto sloziti kao sto je Vedrana predlagala skupiti sve horor price iz rodilista i poslati na Ravnatelja bolnice i Ministricu i naravno medije???? Kako vam se cini, ako ste za mislim pritom na nasu splitsku ekipu, mozemo prebaciti neke konkretne ideje na Roditelji u akciji <i></i>

[Bibi2000]

Bas bi se moralo nesto napravit radi rodilista u Splitu.<
><
>Zalosno je za takvi veliki grad kao je Split, da tu nema ljubaznost i pomoc na rodilistu. <
><
>A higijena da i ne govorim.<
><
>Kad gledam da ocevi samo mogu doci (mislim od 5-6posljepodne!!!) <
><
>Moram objasnit da zivim u Njemackoj, gdje ocevi mogu bit u radaonici ako zele. Sta sam cula: svi su ljubazni, babicu upoznas na onom tecaju prije radanja. I ta babica , mozda nece bit tu kad si u bolnici, ali ona dolazi kad se vratis kuci i poviri, i pomaze ti bar telefonski ako nemoze doci. Jeli to bilo sada upaljenje
adavica uz dojenje ili bilo sta.<
><
>Nekad se mislim da su nasi ljudi dosta otporni, i zdravi inace bi bilo u Splitu u cijeloj bolnici svasta i svacega. <i></i>

[Trudna mama]

Prošli tjedan sam se prvi put susrela s ovim stranicama, i ne odvajam se od foruma. Sve pohvale, i od sada Vas redovno pratim. Nadalje, nakon što sam napisala svoje iskustvo s splitskim rodilištem, pročitala sam da je već bila rasprava na tu temu i da su mnogi prošli puno gore nego ja. Zar nije vrijeme da toj neljudskosti dođe kraj? Možda nema uvjeta za tate na porodu, niti da bebe budu s majkama, ali koji su to uvjeti potrebni za ljudskost i suosjećajnost? Moja priča je još duža, onaj dio koji sam opisala vezan je samo za porod, a bilo je tu još nekih šokova, kao onaj kad je pedijatrica nakon pregleda moje curice, provirila na vrata i rekla da nemože kući i....zatvorila vrata!!! Bez objašnjenja što joj je, zašto ne može kući! Toliko sam se prestrašila, tražila pedijatricu po hodnicima, nekoga tko će mi reći što je s djetetom. Nećete vjerovati, čistačica mi je pomogla i s kartona u dječijoj sobi pročitala da je Antei povišen bilirubin. Pročitala sam priču RL mame i sve je upravo onako kako je pisala, čak i gore; gledaš dijete preko prozora kako plače i kad zamoliš da ti je donesu dobiješ odgovor: Što ste Vi različiti od ostalih, zna se vrijeme kada bebe dolaze na dojenje. A upute kako dojit, možete dobiti od neke rodilje koja ima iskustva, ako imate sreću da takva bude s vama u sobi. O higijeni, zelenim krpama između nogu i neugodnim vizitama doktora u čijoj pratnji je 10-tak studenata neću ni govoriti. Samo želim da se promjeni način ponašanja. Jer i grozni uvjeti (za čiju promjenu je potreban novac i vrijeme) bi bili podnošljiviji da je osoblje ljubaznije i humanije...Ona ideja da se horor iskustva pošalju ministarstvu i ravnatelju bolnice je odlična, no mislim da je potrebno još više da se nešto promjeni. Ali što i kako? Pomozite nam idejama i prijedlozima, sigurna sam da se nešto može učiniti...i sretna sam što postoje ove stranice gdje možeš naći podršku i razumjevanje. Samo naprijed <i></i>

[adrianovamama2000]

Trudna mama, vidim da si se "navukla" na forum, pa ti predlazem da se registriras (postupak je jednostavan, bezbolan i besplatan) a biti ce ti lakse koristiti forum. Ne znam sto si sve po forumu pratila pa da ti malo natuknem da smo dakle pred osnivanjem udruge Roditelja RODA, to ti je podforum Roditelji u akciji. Nasa mala ali jaka grupica mama iz Splita je na sveopce zadovoljstvo uspjela organizirati jedan sastanak o dojenju, i mislim da je to dobar pocetak da se mame iz Splita okupe. Sljedeci korak bi po mom misljenju svakako mogao biti borba za bolje uvjete u splitskom rodilistu, ako ste zainteresirane predlazem da na Roditelji u akciji otvorimo topic sa tom temom i da probamo osmisliti neku akciju, a da se onda vi cure koje ste dolje i sjednete zajedno i te sve ideje razradite jer je ipak lakse neke stvari uzivo dogovoriti. <i></i>