socijalizacija u vrtiću - imamo problem

[danijela81]

nakon prvotnog veselja, jučer sam ponovo potonula.

kako V pleše u folkloru u sklopu vrtića, jučer su imali priredbu. pokazali su nam ono što su radili cijelu godinu. uzbuđenje ogromno, pripreme samo takve, ne moram vam pričati kako je to kad se radi o nečemu do čega je jednom petogodišnjaku jako stalo.

došli smo ranije, obukli ga u nošnju, i sad, rasporedilo se tri skupine, a mi, naravno, nemamo pojma u kojoj je on.
pitamo njega, naravno da ne zna, ne prepoznaje, jer svi su isto obučeni i izgledaju mu isto, i ne kuži gdje treba ići.
pa smo šetali od jedne do druge, a svaka naravno na svom kraju, pitali, da bi jedva skužili gdje pripada.
ostavili ga s njima, djeca kao djeca, malo na jednu, malo na drugu stranu, on jedva lovi korak, bilo je teško gledati, ali to su djeca, tako se prirodno ponašaju, i s tim se mora nositi.
zatim dolazi njegova teta, skuplja sve iz njegove grupe, njih 7, 8, poreda ih i slika. mog V naravno, zaboravlja među ostalom djecom. on ih ne vidi, ne kuži da su tamo. trknuli mm i ja do nje i upozorili ju, da kad već slika "svoju" djecu, da bi bilo lijepo da i V uslika. dobili smo smiješak i odgovor "jao, dobro da ste mi rekli, nisam ga vidjela".
dijete je čitavu godinu na folkloru, i zna da je tamo. i zna da ne vidi, i da treba dodatno obratit pažnju na njega, al ona je valjda zaboravila na to.
vraćaju se djeca nazad, naravno, njega mi vraćamo.
priredba počinje, prvo ove dvije druge skupine, zatim njihova.

on je nama te koreografije ponosno pokazivao doma još od 1. mjeseca. zna sve napamet, ali na njegov način. ali
vidjelo se da nije imao pristup koji njemu treba.
djeca su izvodila određene pokrete rukama, npr. kod pjesme "ja posijah lan", oponašali kako siju, kako beru, pletu... moj V je pokazivao onako kako je on to vidio, a to naravno nije to. nije me smetalo što pokazuje drugačije, nego to što se očito čitavu godinu nisu potrudili da mu pokažu kako to treba, da ga isprave. nije glup, pokreti su jednostavni, i mogao bi to bez problema. ali preočito je da mu niti jednom niti jedna od te dvije tete koje vode folklor nisu došle i pokazale.
ili npr. kad curice drže ruke na bokovima, dečki iza leđa, moj V ih drži opušteno sa strane. a znam da je perfekcionist, da ne radi to zato jer mu se ne da, ili ne želi. da mu je netko rekao kako treba, držao bi se toga kao da je zakonom propisano.
zatim kad se plesalo u parovima, baš on nije imao para, on je plesao sa tetom. da je zdrav, da se već ne razlikuje od drugih, ne bih ništa rekla, jedno dijete je ionako moralo biti bez para. ali dijete koje je već drugačije, obilježeno, izolirano, van grupe čitavo vrijeme, onda ne bi trebalo baš njega ostaviti bez para.

sve neke sitnice, ali točno se vidi kako su se odnosile prema njemu cijele godine.
pripredba završava, sva djeca trknu sa strane, moj V jedva skuži gdje su, i zadnji odlazi za njima. sreća pa je poznavao teren, pa nije onako usporeno pipao nogicom, jer su i druga djeca nahrupila za njima na kiflice i kolače.
stiže zabrinuta teta s folklora do nas i pita me gdje je V, ja odgovaram da je otišao sa drugom djecom. a ona onako pita "hoćete li vi sad njega preuzeti, da ne moramo mi?"
i to je sve što mi je imala za reći.

užas i katastrofa, imala sam osjećaj kao da im je višak tamo. a toliko voli taj ples, toliko je oduševljen, da nemam srca ispisati ga. nego opet na razgovor i opet tupiti jedno te isto, i objašnjavati nešto što bi trebalo biti sasvim očito.
pa zar je toliko teško obratiti pažnju na to da dijete ne vidi, i rukama mu objasniti nešto tako jednostavno?
ili uklopiti ga nekako u skupinu, barem mu pronaći par ako ništa drugo?
a očito im je bilo i teško "paziti" na njega. a paženje je bilo tako da umjesto da su ga upućivali i orjentirali na drugu djecu, ili barem ostavili u skupini nek se snađe među njima, cijelo vrijeme su ga kao peseka vodali za ruku dok su pazili i opominjali drugu djecu da budu mirni dok drugi plešu.

[danijela81]

nakon prvotnog veselja, jučer sam ponovo potonula.

kako V pleše u folkloru u sklopu vrtića, jučer su imali priredbu. pokazali su nam ono što su radili cijelu godinu. uzbuđenje ogromno, pripreme samo takve, ne moram vam pričati kako je to kad se radi o nečemu do čega je jednom petogodišnjaku jako stalo.

došli smo ranije, obukli ga u nošnju, i sad, rasporedilo se tri skupine, a mi, naravno, nemamo pojma u kojoj je on.
pitamo njega, naravno da ne zna, ne prepoznaje, jer svi su isto obučeni i izgledaju mu isto, i ne kuži gdje treba ići.
pa smo šetali od jedne do druge, a svaka naravno na svom kraju, pitali, da bi jedva skužili gdje pripada.
ostavili ga s njima, djeca kao djeca, malo na jednu, malo na drugu stranu, on jedva lovi korak, bilo je teško gledati, ali to su djeca, tako se prirodno ponašaju, i s tim se mora nositi.
zatim dolazi njegova teta, skuplja sve iz njegove grupe, njih 7, 8, poreda ih i slika. mog V naravno, zaboravlja među ostalom djecom. on ih ne vidi, ne kuži da su tamo. trknuli mm i ja do nje i upozorili ju, da kad već slika "svoju" djecu, da bi bilo lijepo da i V uslika. dobili smo smiješak i odgovor "jao, dobro da ste mi rekli, nisam ga vidjela".
dijete je čitavu godinu na folkloru, i zna da je tamo. i zna da ne vidi, i da treba dodatno obratit pažnju na njega, al ona je valjda zaboravila na to.
vraćaju se djeca nazad, naravno, njega mi vraćamo.
priredba počinje, prvo ove dvije druge skupine, zatim njihova.

on je nama te koreografije ponosno pokazivao doma još od 1. mjeseca. zna sve napamet, ali na njegov način. ali
vidjelo se da nije imao pristup koji njemu treba.
djeca su izvodila određene pokrete rukama, npr. kod pjesme "ja posijah lan", oponašali kako siju, kako beru, pletu... moj V je pokazivao onako kako je on to vidio, a to naravno nije to. nije me smetalo što pokazuje drugačije, nego to što se očito čitavu godinu nisu potrudili da mu pokažu kako to treba, da ga isprave. nije glup, pokreti su jednostavni, i mogao bi to bez problema. ali preočito je da mu niti jednom niti jedna od te dvije tete koje vode folklor nisu došle i pokazale.
ili npr. kad curice drže ruke na bokovima, dečki iza leđa, moj V ih drži opušteno sa strane. a znam da je perfekcionist, da ne radi to zato jer mu se ne da, ili ne želi. da mu je netko rekao kako treba, držao bi se toga kao da je zakonom propisano.
zatim kad se plesalo u parovima, baš on nije imao para, on je plesao sa tetom. da je zdrav, da se već ne razlikuje od drugih, ne bih ništa rekla, jedno dijete je ionako moralo biti bez para. ali dijete koje je već drugačije, obilježeno, izolirano, van grupe čitavo vrijeme, onda ne bi trebalo baš njega ostaviti bez para.

sve neke sitnice, ali točno se vidi kako su se odnosile prema njemu cijele godine.
pripredba završava, sva djeca trknu sa strane, moj V jedva skuži gdje su, i zadnji odlazi za njima. sreća pa je poznavao teren, pa nije onako usporeno pipao nogicom, jer su i druga djeca nahrupila za njima na kiflice i kolače.
stiže zabrinuta teta s folklora do nas i pita me gdje je V, ja odgovaram da je otišao sa drugom djecom. a ona onako pita "hoćete li vi sad njega preuzeti, da ne moramo mi?"
i to je sve što mi je imala za reći.

užas i katastrofa, imala sam osjećaj kao da im je višak tamo. a toliko voli taj ples, toliko je oduševljen, da nemam srca ispisati ga. nego opet na razgovor i opet tupiti jedno te isto, i objašnjavati nešto što bi trebalo biti sasvim očito.
pa zar je toliko teško obratiti pažnju na to da dijete ne vidi, i rukama mu objasniti nešto tako jednostavno?
ili uklopiti ga nekako u skupinu, barem mu pronaći par ako ništa drugo?
a očito im je bilo i teško "paziti" na njega. a paženje je bilo tako da umjesto da su ga upućivali i orjentirali na drugu djecu, ili barem ostavili u skupini nek se snađe među njima, cijelo vrijeme su ga kao peseka vodali za ruku dok su pazili i opominjali drugu djecu da budu mirni dok drugi plešu.

[nadicab]

Jednostavno ne razmisljaju, lakse im je tako. Ti si ta koja ne smijes to dozvoliti.
Ja sam pocela na svake takve stvari (eto, nakon7 godina skolovanja) pismeno reagirati prema upravi i strucnoj sluzbi. Jer ako im ja ne ukazem, sami nece, a onda se nikakva promjena nece desiti.

[Nikky]

Danijela, strasno mi je zao. Na neki nacin razumijem kako ti je. Slazem se sa nadicom. Bori se, bori se, bori se.

[Denny]

Emma je primljena u vrtić. Barem službeno, bez problema. Kad smo bili na razgovoru, u sobi je bilo desetak ljudi i ona nije htjela ni glasa pustitii. Ravnatelj mi je rekao da bi on njui pak za početak uzeo u skraćeni program, pa će vidjeti kako joj ide i kasnije produžiti. Ne znam koliki će mu bit taj "skrećeni" program, ako je ona već u startu upisana u kraaći petosatni program, ali dobro. Da sam ja na njegovom mjestu i da sam imala ispred sebe Emmine papire možda bi i ja tako odlučila.
Kako se bliži taj deveti mjesec, ona je sve uzbuđenija, a ja sve tužnija.
Ne znam što me čeka, ne znam kako će podnijeti činjenicu da je drugačija, da ne može baš sve što i drugi, ne znam kakve će je tete dopasti.
Ne znam ništa, osim da me užasno strah.
A Emma je malo drugačija od Vjerana. Ona je samouvjereno dijete, dijete koje pita, traži i povlači za rukav. Ona sve hoće sama, voli (obožava) biti s djecom. Iznenađujuće dobro se snalazi u igraonici i na toboganu. Ali to ne znači da neće pasti na nepoznatom terenu, ili da joj ne treba pomoć kod crtanja, slikovnica isl. pa i u dosta drugih stvari. Ali ona je takva da će pitati. Nije mutava ko majka njena koja bi rađe sjedila u kutu i čekala da je se ko sjeti. Ja sam bila kao Vjeran, Ali sam imala predivne tete i najbolju prijateljicu u grupi koji su kompenzirali sve negativno.
A seka Laura, jednojajčana blizanka, totalna suprotnost Emmi. Ona se povlači čim je netko krivo pogleda. Ponekad pomislim da je to zato što raste uz tako dominantnu seku. Ona bi rado na tobogan, ali samo ako su ona i tobogan sami na igralištu.
Kako god, neće biti lako i jako mi je teško čitati kroz što Vjeran prolazi, a vjerujem da nije to samo u vašem vrtiću slučaj. U našem je jednom i inspekcija bila radi jedne slabovidne djevojčice i ponašanja prema njoj. Eto divno.
E da, i Emma hoće na folklor.

[danijela81]

Nemoj brinuti unaprijed, možda bude sve ok.
I ne pristaj na sve što oni predlože. Ako je već na poludnevnom, to je optimalno. Vjeranu je čak bilo kratko od kad su se počeli igrati vani.

Ali se pripremi i na mogućnost da ti tamo možda neće biti tako dominantna. I Vjeran je s djecom iz ulice sasvim drugačiji, kad je mama tamo negdje u nekom ćošku.
U vrtiću je to sasvim druga priča, toliko je drugačiji da ponekad ne mogu vjerovati.
Npr njegove tete imaju tu politiku da djeca trebaju rješavati sve sama. Neki dan su ga izbacili iz drvene kućice na dvorištu, prvo se nije dao, a onda su ga gurali i tukli. Pitala sam ga što je on napravio, rekao je da ništa, da je samo pobjegao. Nisam mu vjerovala, mislila sam da nema šanse da se barem malo nije potukao s njima. Nije rekao ni tetama, jer sam kuži da to nema smisla, jer, kaže, one bi ga dovele pred tu djecu i rekle neka im kaže da mu to smeta, a on zna da oni već dobro znaju da mu to smeta.
One su to vidjele i nisu reagirale, kao, dječja posla, ne treba se miješati. Rekla sam, ok, ja ću mom V, kojem uvijek branim da udara jer je velik i jak, reći nek se brani i nek vrati. A puno je jači i veći od svih njih, ima tešku ruku, i tu bi moglo biti ozlijeda i modrica koje će i drugi roditelji primjetit, pa će onda one imati problema, jer ja ću reći zašto je to tako. I promijenile su ploču, i obećale da će reagirat.

Uglavnom, on je tamo manji od makovog zrna, jer osjeća da je drugačiji i neprihvaćen. Van vrtića je sasvim drugačiji, nimalo povučen, nimalo šutljiv, također povlači za rukav, ne da mira dok ne dobije odgovor, ne da na sebe, i to se čak i pojačalo od kad je u vrtiću, i polagano prerasta u agresiju. Doma je sigurniji, na poznatom terenu, pa si daje oduška i šefuje.

Da to nisu djeca s kojom će u školu, ispisala bih ga, jer se totalno promijenio i vidim da nije to ono isto dijete. Ali nadam se nekom čudu iduće godine, pa makar morala alarmirati sve dostupne službe

[danijela81]

Nemoj brinuti unaprijed, možda bude sve ok.
I ne pristaj na sve što oni predlože. Ako je već na poludnevnom, to je optimalno. Vjeranu je čak bilo kratko od kad su se počeli igrati vani.

Ali se pripremi i na mogućnost da ti tamo možda neće biti tako dominantna. I Vjeran je s djecom iz ulice sasvim drugačiji, kad je mama tamo negdje u nekom ćošku.
U vrtiću je to sasvim druga priča, toliko je drugačiji da ponekad ne mogu vjerovati.
Npr njegove tete imaju tu politiku da djeca trebaju rješavati sve sama. Neki dan su ga izbacili iz drvene kućice na dvorištu, prvo se nije dao, a onda su ga gurali i tukli. Pitala sam ga što je on napravio, rekao je da ništa, da je samo pobjegao. Nisam mu vjerovala, mislila sam da nema šanse da se barem malo nije potukao s njima. Nije rekao ni tetama, jer sam kuži da to nema smisla, jer, kaže, one bi ga dovele pred tu djecu i rekle neka im kaže da mu to smeta, a on zna da oni već dobro znaju da mu to smeta.
One su to vidjele i nisu reagirale, kao, dječja posla, ne treba se miješati. Rekla sam, ok, ja ću mom V, kojem uvijek branim da udara jer je velik i jak, reći nek se brani i nek vrati. A puno je jači i veći od svih njih, ima tešku ruku, i tu bi moglo biti ozlijeda i modrica koje će i drugi roditelji primjetit, pa će onda one imati problema, jer ja ću reći zašto je to tako. I promijenile su ploču, i obećale da će reagirat.

Uglavnom, on je tamo manji od makovog zrna, jer osjeća da je drugačiji i neprihvaćen. Van vrtića je sasvim drugačiji, nimalo povučen, nimalo šutljiv, također povlači za rukav, ne da mira dok ne dobije odgovor, ne da na sebe, i to se čak i pojačalo od kad je u vrtiću, i polagano prerasta u agresiju. Doma je sigurniji, na poznatom terenu, pa si daje oduška i šefuje.

Da to nisu djeca s kojom će u školu, ispisala bih ga, jer se totalno promijenio i vidim da nije to ono isto dijete. Ali nadam se nekom čudu iduće godine, pa makar morala alarmirati sve dostupne službe

[pčelica_maja_23]

Danijela,
mislim datrebaš poslušati nadicu
ali prije toga napiši na papir sve ove argumente sa predstave iz kojih se vidi cijelogodišnji rad tj zanemarivaje
- zatim vidi se da djeca preuzimaju taj model umijesto da tete njegujuu osjetljivost na V-a zbog očiju
- on je perfekcionist, nadaren, normalan a ne izvodi jednostqavnu koreografju
- djeca trče i nemaju potrebu pokupiti ga jer ih tete tmu ne uče i ne ukazuju na taj model

sve to moraš reći tetama iskreno da vide tvoju stranu i da nećeš odustati i da one moraju promijeniti svoj stav
vjerojatno će se opet stanje dosta popraviti i to je ok prema tetama tako i pristupiti prvo
ali bez nadičinog načina vjeruj mi ništa

teško je to čitati

[Hajdi]

Jako mi je žao za sve, ali njima treba očito crtati doslovno svaku stvar, katastrofa kako mogu biti tako ignorantne i blentave

[nadicab]

Ja sam uvjerenja da sva djeca bez teškoća prolaze kroz iste stvari kao i naši, ali ona mogu se sama izvući iz problema jer nemaju teškoće.
S našom djecom se tete/nastavnici ne smiju ponašati na isti način kao s djecom bez teškoća jer naša djeca nemaju istu polaznu točku i nemaju mogućnost kompenzacije svojih hendikepa da bi mogli elegantno iz svega izvući životnu pouku.
Denis je prve dvije godine imao totalno loše i mutave tete koje ga nisu doživljavale, ali je imao dadilju uz sebe.
Zadnje 3 godine vrtića su bile pjesma - divni odgojitelji, divan prostor, izvrsna defektologica - klinci su ga jako voljeli, bio je pozivan na puno rođendana. Većina te djece je išla s njime u razred, a drugi dio u paralelni. Tako je bio u jako dobrom okruženju u školi.
Ali, bitno je da druga djeca nauče od odgajatelja kako se ispravno postupa s našom djecom, a ne ih ignorirati i gurati na stranu.
Tu nastupamo mi - roditelji. I vrtić je izvrsno mjesto da naučimo vještine zastupanja našeg djeteta jer će nam te vještine itekako trebati u školi.

[Stefanova_mama]

Danijela imate li alternativni izbor za neki drugi vrtic?

[danijela81]

Ne, nažalost. Ovaj nam je najbliži, i slučajno jedini u kojem ima dovoljno mjesta da primaju i djecu s pp u redovne grupe.
U ostale ga ne bi primili, pod raznim izgovorima.
A zbilja mi je bilo bitno da se uklopi u grupu s kojom će u školu, da ne bi sve tada ponovo prolazio

[Denny]

Eto Danijela, toga se i ja bojim, da će se jako promijeniti kad se jednom nađe u takvoj sredini, na nepoznatom terenu i bez nas, i kad shvati da je drugačija.
Tako je teško prihvatiti da ti se dijete mora pretvoriti u malog zmaja da bi opstalo i izborilo se za svoje mjesto pod suncem.
Hvala vam na savjetima, ne želim paničariti unaprijed, ali se želim što bolje pripremiti za ono što me čeka. I ona i ja moramo shvatitii da ćemo se morati potruditi više od ostalih da bi uspjeli.

Žene svaka vam čast na hrabrosti i kako se borite za svoju djecu, nadam se Danijela da ćete i ovaj put uspjeti pokreniti stvari na bolje. Zaista je najgore rješenje ispisati ga sad sa folklora kad toliko to voli. Ufff.... sretno dalje, trebali bi se svi ugledati na Nadicu i pisati i kucati i biti uporni pa da vidimo.
Vjeranu

[nadicab]

mi smo jako rano naučili što da Denis kaže kada klinci glasno pitaju zašto je on kao beba još uvijek u kolicima, zašto čudno sjedi, čudno govori, ima ogromne naočale itd - bitno nam je bilo da on osvijesti u sebi svoju različitost, da je se ne srami, da ističe u čemu je dobar.
Najgore na svijetu je imati nesretno dijete uz nesretne roditelje.

[IRENA]

mi smo jako rano naučili što da Denis kaže kada klinci glasno pitaju zašto je on kao beba još uvijek u kolicima, zašto čudno sjedi, čudno govori, ima ogromne naočale itd - bitno nam je bilo da on osvijesti u sebi svoju različitost, da je se ne srami, da ističe u čemu je dobar.
Najgore na svijetu je imati nesretno dijete uz nesretne roditelje.

Slažem se s ovim nadicinim iskustvima ... osvijestiti vlastitu različitost i prihvatiti je kao takvu, ne kao " manu", " nedostatak" .. To im je najbolja i najčvršća " obrana" .. ma zapravo vrijedi i za našu drugu " kaktinormalnu" djecu.. samo što ta i sama mogu uložiti neki svoj naboj , a " posebnjaci" jako jako trebaju nas da dobar dio bar inicijalno odradimo za njih.. teško , preteško..to bude i za dijete i za roditelje .. Ali se mora odraditi

[Denny]

Eto, krenuli i mi.
S grčem u želucu sam je dovela u vrtić, priznajem, pomno pratila svaki tetin pomak, svaku riječ. Zasula sam je papirima i nalazima, objasnila joj ukratko što je s djetetom, kakva je, što može, što ne može...
Za to vrijeme moja je curka slagala kockice s djecom, ne mareći ni za mene, ni za tetu. Ona je ušla u svoj mali svijet za kojim je žudila odavno. Ostavila sam je odmah samu, i taj put, i svaki sljedeći, nikad nije zaplakala. Kad god dođem po nju nađem je zaigranu u grupi djece, nikad je još nisam našla samu.
Teta kaže da je odlična, da crta, druži se i radi sve što i ostala djeca. Kaže da puno priča i pjeva.
Jučer su bili u prvoj šetnji, držala se s jednom curicom za ruku i nije bilo nikakvih problema.
Negoduje kad treba ići kući. Kući govori kako joj je lijepo u vrtiću i jedva čeka ići opet.
Eto, zvjerčica i gotovo. Daj Bože da ovaj dobar start potraje, nadam se da je ovo dobar znak za dalje.

[Denny]

Ja mislim da to moje dijete u stvari nije stvoreno da bude samo, ona sama ne funkcionira i gotovo, takav je tip. Ponekad mi je to strašno naporno, ali drago mi je da je takva.

[latica]

denny, kakva lijepa priča, gotovo nevjerojatno

[pčelica_maja_23]

zaista velika stvar!!

[Denny]

Ma meni se sve to čini malo pre bajkovito, a vidjet ćemo dalje kako će biti, kako će djeca nju prihvatiti itd. Za sad smo eto lijepo krenuli, ali ja sam uvijek na oprezu i stalno ispitujem tetu kakva je bila, što je taj dan radila itd. Malena mi izgleda jako zadovoljna, a dok je ona i ja sam.
Danijela kad stigneš piši kako je Vjeranu, je li kod vas što bolja sitvacija ove godine?
I Emma ima sličan problem kao i on lani, njih je u grupi preko 20, ona još nikoga ne prepoznaje poimenice, svi su joj "brace i seke" ali to je i za očekivati za sad, s obzirom na vid. Ovo će se valjda donekle rješiti kroz svakodnevno druženje?

[pčelica_maja_23]

a kako je L?
ona je s tobom kući?

[danijela81]

Da, to se riješi druženjem, a kod njega se vidi da se još s nikim ne druži.

Rekao je neki dan, onako kroz priču, da se on tamo s nikim ne igra, i da više nikog ni ne pita, jer već zna da će svi reći ne.

Grupa ima jedno slijepo (već 2 godine), i jedno visokoslabovidno dijete (Vjeran od prošle godine), a djeca uopće nisu senzibilizirana za njih. Ne znam više što poduzeti i kako se postaviti. Doma nema problema s druženjem. Nedavno je bio u igraonici, lijepo se igrao s djecom koju je vidio prvi put u životu. Zbilja više ne znam što da mislim

[Denny]

L je svako jutro na fizikalnoj ili radnoj, a sad kreće i u Slave Raškaj 2-3 puta tjedno. ali ne u klasični vrtić nego na vježbe - radna, logoped, defektolog. Krenuli smo udarno ovu jesen, malena se diže na noge, korača uz namještaj i hoda ako je pridržavam za ramena (ne ispod ramena nego baš za ramena). Dobro se vidi koliko je očvrsla na nogama i jako smo sretni kad vidimo napredak, to nas gura dalje.

[Hajdi]

Danijela, da li je moguće da zahtijevaš roditeljski s ravnateljicom, tetama i roditeljima? To treba eskalirati iznad teta jer one očito same od sebe neće se pomaknuti.

[latica]

bojim se danijela baš i nema puno mogućnosti u našem gradu. svi gradski vrtići su pod istom upravom i imaju jako osiromašenu stručnu službu - dva pedagoda na sve vrtiće u gradu (osim ako se po novom nije nešto promijenilo) tako da od njih nažalost čovjek ne može puno očekivat. najgore je što su tete same tako nesenzibilizirane, jer one su te koje zapravo čine razliku ali sigurno da treba probat, treba im ići iznad glave pa vidjet, možda se nešto i pomakne...

[Denny]

Da Danijela, i meni se čini da ta nesocijalnost nema s Vjeranom nikakve veze, jednostavno se potrefila takva grupa, tete, što li već... Žao mi je da dijete nema mogućnosti boraviti u nekom poticajnijem okruženju jer on je dječak koji, bez obzira na svoj nedostatak, može daati puno.
Ja bih ga na tvom mjestu vodila što više u igraonicu ako mu je tamo lijepo. Neka uživa i igra se s djecom. I mi vječno visimo po tim igraonicama, Emma je tamo otkad je prohodala, a bome i Laura pokazuje sve veći interes za divljanje po strunjačama i penjanje uz tobogan.

[pčelica_maja_23]

ima li u OS privatnih vrtića, jesu li iste cijene?
sad kako ti je Roko ojačao a i smanjili se problemi oko cikanja i svega, sad probaj opet nešto poduzeti po tom pitanju.
koliko god nama kao roditeljima bilo bolno gledati kako nam djecu ponekad ne prihvaćaju i odbijaju (djeca, učitelji) ta su iskustva isto dio njih i njihovog habitusa i mogu u konačnici doprinjeti zrelosti i emotivnoj dubini kad odrastu.
važno je da ih kući podupiremo, da naglašavamo da se postupci drugih prema njim razlikuju od onoga što oni u stvarnosti vrijede.

ko zna kako će v u školi. možda upravo bude sve suprotno i djeca će od prvog razreda ići s njim i senzibilizirati se

Denny da li L priča i koliko?

[Crazy Daisy]

prvi slijedeći po udaljenosti joj je privatni, cijena je nešto viša, ALI problem vidim u tome što inercijom će ta skupina biti ujedino i razred u školi

danči užasan propust teta što ga nisu infiltrirali u skupinu nadam se da ćete dobiti učiteljicu koja će to koliko toliko dovesti u red

[Superman]

U Osijeku ima više privatnih vrtića, a ja mogu preporučiti jedan u koji je moj sin išao protekle dvije godine. Danijela, ako ti treba info, javi se na pp.

[latica]

danijela ja isto mogu preporučit privatni u koji moj sin ide, ako te zanima javi se. to je samo jedna mješovita skupina u cijelom vrtiću jer je mali vrtić, ima dosta teta, jako su dobre ...