ja sam napokon danas nešto završila, a zabranila sam si javit se dok to ne riješim
tinice, ja sam mislila da se udebljala Anči od zadnji puta

Prešišala ju je onda bigulica, mi smo na 12 kg
jel puno cica, mislim jel ima šta za povuć?
mi smo skroz prestali, ni ne znam kad je zadnji put sjetila se, nekad navečer poljubi cice i kaže: cica bok. je ima tu mjeka? nema? cica jaku noc!
jučer sam kasno došla doma, bilo je 15 do 7, i onda smo svi kolektivno otišli na ćevape, jer meni se nije dalo natezat doma s večerom. poslije smo otišli i prošetat i na sladoled, došli doma oko 20.30, otuširala ih i svi na spavanje

doduše, još sam nas prije toga spakirala za put, jer danas sam isto malo duže, a onda idemo na selo!
bigulica je papala "jafe", a sladoled nije mogla. trčala je po parku, šešir joj pada, a ona mu viče: nemoj sesij padat meni
a dok sam pakirala, našla je neki mali kamiončić bracin i onda je sto puta trčala u kupaonu, napunit mu prikolicu s malo vode - pa je pojila bebe, a onda je sama počela pit iz toga, milijun puta za redom -zum vamo, zum tamo
ja baš nisam za spartanski odgoj, nisam taj tip

malo sam kontrol frik, malo sam preemotivna, ne znam, ja se prilagođavam njima ... mislim dam im da pojedu i nešto ak im na pod padne, i šta ja znam, pustim ih da se penju i da trče i to, da se povremeno uvaljaju u blato, ali spavanje, jelo i tako neke stvari - moji su jako različiti u tome i ja sam se prilagođavala njima, principi su isti, ali načn dosta drugačiji... ali puno sam solo s njima, rekla bih da smo uigrani tim, sve možemo zajedno, od kad je seka bila beba, pičimo skupa posvuda, pa smo onda valjda disciplinirani svi skupa
