ja sam na poslu, nakon tri tjedna ravno

jedva sam jutros našla ključeve od ureda, nisam zanal au kojoj torbi sam ih ostavila

jutros sam djecu na vrijeme dovezla do vrtića, da bi skužila da M id ena izlet u neki voćnjak brat jabuke, tata zaboravio napomenut, a on se naravno sjetio kad smo došli u vrtić - i ništa adje nazad doma mama po čizme, drugu robu, košaru. kaže meni teta: ali ja sam tati napomenula baš jer znam da vas nema, a on je rekao: ma nema problema, mama se sutra vraća, to će ona preuzet
jučer smo se namazili i naigrali. u subotu su bili na rođendanu kod prijatelja, ja sam ih išla pokupit navećer, M je bio toliko zaigran da me nije imao vremena ni pozdravit, tek kasnije

zadovoljni su poklonima

i tak, jako su mi falili, ali nevjerojatno koliko sam ja tamo posla sebi napravila u odnosu na ono što napravim dok sam tu. evo i jutros, prvo sam zakasnila zbog tog razvažanja, onda sam sa šefom imala tekućih poslova i gluposti, sad dok riješim papirologiju od dva tjedna na putu, dok u pauzi odem do dućana za ovaj tjedan, popodne poslije vrtića na engleski, ideš, radiš u krug, a ništa konkretno ne napraviš

imala sam ravno 6 mašina veša za oprat, zadnja je programirana da bude gotova kad dođemo s posla.
gaga, kako si ti?
neve, joj mi još nismo pogledali ni inside out, a to mi je na vrhu liste prioriteta!
ana,
ena, kako je kod vas?
e da, ana ja radim u znanosti na jednom našem institutu, inače nisam puno putovala od kad imam djecu, 1-2 puta godišnje na neku konferenciju, ali sam sam se uključila u neke međunarodne projekte, oni zahtijevaju dosta tih sastanaka i dosta putovanja, ali je to zapravo toliko intenzivno u pozitivnom smislu, toliko se toga dobije tamo da je neprocjenjivo!