Neve na koliko si noćnih podoja uspjela smanjit?
Nama se približava vikend jedini koji je bio predodređen za pokušaj ukidanja noćnog dojenja, da shvati da se po noći spava i da cika spava, sa ciljem ne bi li se možda manje budio ako bude znao da ciku neće dobit. E i šta frajer sad radi, opet zadnje dvije noći odspavao bolje, 2-3 buđenja samo /što bi meni bilo ok/. I zadnji put kad je bila prilika za to, taman kad sam se onako izluđena, odlučila na taj korak, onda mi je par noći bolje odspavao pa sam bila odustala. I onda uskoro opet hrpa buđenja. I sad kad sam opet ''odlučila'', sad on opet to radi. Jesam li ja luda ili mi se samo čini, kakva je to nevjerojatna slučajnost da on počne bolje spavat kad ja odlučim ukinut noćnu sisu?! Muž i ja smo zaključili da instinktivno ''zna''

a što je najgore, kad tako malo popravi spavanje, onda ja nemam ni volje ukidat (budimo realni bit će dreeeečanjaaaa i uopće ne mogu zamislit da bi na kraju uspio zaspat bez sise). A znaaam da će me opet dignut na foru i nastavit će po starom čim prođe ova jedinstvena vikend prilika. A iduća prilika bi bila vjerojatno tek na ljeto kad odemo na more

i sad sam na sto čuda. S jedne strane si mislim, mali je još, pa neka mu bude do ljeta dok ne navrši 2 godine... a s druge strane, imam gadan problem jer s ovakvim spavanjem nema šanse da krenem učit, za jedan jedini ispit koji vučem već godinama, i ako uskoro ne riješim propadoše mi godine faksa

i što ako mi se nastavi budit često, a bude ga bez sise još teže uspavat... ma sto dilema imam
