produljenje njege ili SRV preko HZZO-a

[bebaimama]

Ne znam jesi li ga već pokrenula, ako nisi požuri jer vještačenja više ne radi HZZO već
"Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom" i rješenje se čeka cca 8 tjedana.
Sretno!

[Tanja77]

Imam pitanje, tek sam počela radit SRV dio od poslodavca sam primila a od HZZO još ne, vidim da ste vi pisale da su isplate oko 28.oga je li to još tako?

[nevenera]

25.u mjesecu bude

[Tanja77]

Puno hvala na odgovoru!

[ronin]

pišem ovdje jer ne znam postoji li posebna tema za status roditelja njegovatelja

dakle ostvarila sam pravo na status, kontrolno vještačenje je za tri godine.

primamo i punu invalidninu

pitanje bi bilo:kako stvari stoje s tim kontrolnim vještačenjima?kako je u praksi, znate li primjere da je netko izgubio status naknadno i zašto?

na jesen kreće u školu pa se brinem zbog tih sati koje će provesti u školi,ne znam koliko će ih biti tjedno...znam da se bilo gledalo koliko se sati boravi negdje, jel to još uvijek tako?na što treba pripaziti?

[alexandra]

ove je iz 2015. tu ti piše manje više sve.
http://www.savezosit.hr/status-roditelja-njegovatelja-ili-status-njegovatelja/

koliko znam, do sada roditelji nisu gubili pravo vještačenjem, no što nosi budućnost to ne znamo.
ako su recentno osobe s downom gubile invalidninu, sve je moguće i sa statusom. dakle, trenutno možemo pretpostaviti da bi se to teoretski moglo dogoditi ukoliko dijete napreduje i JTV mu ukine invaliditet. ali to će se tek vidjeti.

za sada se pravo gubilo zbog smrti djeteta i svakako se gubi u trenutku kada dijete-tj. tada već odrasla osoba krene u "život" tj. poludnevni ili dnevni boravak ili život u stambenoj zajednici, ukoliko se ranije ne osposobi za samostalan život.

iz prakse, ono što vidim u našoj školi, dosta striktno se drže ovog dijela o statima provedenim u školi (kod nas se radi o Centru za obrazovanje, ne o redovnoj školi, ali sumnjam da su u redovnim popustljiviji), ako je dijete duže od 4 sata u školi, roditelj se mora pojaviti u školi i preuzeti njegu i pomoć svom djetetu. znači obrazovni dio ostaje na školi, a ostatak preuzima roditelj.

Kod nas to još znači gubitak prava na prijevoz do škole (nemaju ga svi, ali ako ga imaju), nemogućnost organiziranog ljetovanja od 8 dana (mada ga plaćaju roditelji), itd.

[ronin]

hvala na odgovoru i linku

makar smo mi dobili priliku školovati se redovno s asistentom ja sam se iz xy razloga, a najveći je loša integracija djece s istom dijagnozom i veliki problemi u njhovom školovanju odlučila za model koji je novost u Šibeniku(pretpostavljam da taj visoki standard već postoji kod vas u ZG), dakle formira se razred od troje autista pri Centru za odgoj ali po članku 8(koji odgovara u biti školovanju u redovnoj školi u posebnom razrednom odjeljenju)

raditi će TEACH i tabletima po onim ICT AAC Komunikator aplikacijama

škola mi je predložila poludnevni s ručkom , od 8-13 u što je uključena nastava,edukacijski plus neurofeedback i kineziterapeut.no to bi bilo 20 sati tjedno.

morat ću vidjeti s njima onda kako ćemo

[alexandra]

gle, sve ovisi o felksibilnosti i "normalnosti" ljudi koji tamo rade. a obično rade normalni.
ako baš budu jako tvrdi, možeš se dogovoriti da je pokupiš petkom sat vremena ranije pa da bude 19 sati ili da je svaki dan preuzmeš 15 minuta ranije. opet

ovo što ti kažeš jest iznimno visok standard. nešto slično ima u zgb u samo jednom centru, jedno odjeljenje, a u Centru za autizam ih je 4 u razredu, no s 2 defektologice i "pomoćnicima" raznim, od stalnih do studenata itd. pa su djeca stvarno kvalitetno pokrivena. i uvedeno im je u nastavu korištenje tableta i računala pod normalno, u stvari koriste sve što se može koristiti.

bila sam u sličnoj dilemi kao i ti pri odabiru škole, mi smo imali tri izbora, odlučili smo se za centar iz sličnih razloga. na žalost, u ovakvom sustavu sva djeca s autizmom (iole izraženijim), nemaju pretjerane mogućnosti napredovanja u redovnom školovanju. naravno, bilo me strah, no sada, nakon osam godina ni jednom nisam ni pomislila da smo donijeli pogrešnu odluku.

[ronin]

bila sam u sličnoj dilemi kao i ti pri odabiru škole, mi smo imali tri izbora, odlučili smo se za centar iz sličnih razloga. na žalost, u ovakvom sustavu sva djeca s autizmom (iole izraženijim), nemaju pretjerane mogućnosti napredovanja u redovnom školovanju. naravno, bilo me strah, no sada, nakon osam godina ni jednom nisam ni pomislila da smo donijeli pogrešnu odluku.

kad govoriš ovako retrospektivno puno mi znači ova posljednja rečenica.dosta se ljudi čudilo zašto smo odbili mogućnost redovne škole.međutim instinkt mi govori da se frustracija mora smanjiti na minum a pravilnim pristupom izvući maksimum, pa kakav god on bio.ona je kognitivno uredna(tako kažu psiholozi), genijalno crta, poznaje abecedu, broji.Verbalna je funkcionalno s kratkim rečenicama. No upravo zbog te njene mašte i bogatog unutarnjeg života(što je posebno vidljivo po tim njenim divnim crtežima i detaljima) pomalo se javlja frustracija i s njom autoagresija.I još nije pronašla način da se izrazi.

mislim da ću se s ljudima tamo sve moći dogovoriti, mogli bismo i oragnizirati ovo da je petkom uzmem u podne(vrhunska glupost al eto)

super savjeti, hvala

[alexandra]

mi smo odlučili samo zato jer smo znali da bi se ona u razredu s 25 djece raspala od vanjskih podražaja. i vjerojatno se dodatno zatvorila. uz to rad jedan na jedan u malom, sigurnom i mirnom prostoru je kod njih ipak broj jedan, jer se radi na njihovim jakim potencijalima koji onda povuku i one manje jake.

nama su izbor tri vrste školovanja dali defektolozi u koje smo imali potpuno povjerenje, ali nam nisu htjeli davati dodatne sugestije. samo su nam objasnili na koji način se gdje radi, koliko je djece itd.
kad smo im rekli odluku, samo su nam rekli da su se tome i nadali i da nam hvala što smo bili razumni, jer bi nam oni preporučili isto.

da, okolina nas baš nije u potpunosti shvatila, a nekoliko dušebrižnika je smatralo da idemo linijom manjeg otpora. opet, još uvijek i nakon ovih 8 godina mislim da za svu djecu, redovna škola s asistentom jednostavno nije najbolje rješenje zbog specifičnosti dijagnoze.

tako da, sretno, bit će sve ok.