I to se događa...

[Natasa36]

iliti žalopojka o dojenju:<
><
>Moje prvo zlato dojila sam 16 mjeseci, sve do druge trudnoće koja je počela krvarenjem pa sam morala prestati, na žalost i mene i moje malene. 16 mjeseci dojenja bez problema, bez ragada, bez bolova, jednom rječju: savršeno.<
>Onda sam se cijelu trudnoću tješila da će moje hranilice u
zo ponovno biti u funkciji, jedva sam čekala.<
>I nakon dugog čekanja, bebač je stigao. Sekcijom. Dobila sam ga treći (!!!) dan. Ali nema veze, mislim ja, i marljivo masiram prsa, da budu spremna kad mi donesu bebu. Došla beba, krenulo kilavo, ali je krenulo. Nema veze, mislim ja, tu ga dohranjuju, kad dođemo doma sve će doći na svoje. I dalje masiram, bebač si malo popapa, mirno spava. Mlijeko ne teče potocima, ali ga ima.<
>Došli doma, krenulo relativno do
o. Relativno jer se nikako nismo mogli namjestiti, ta malena usta (iako je bebač bio veeeeliki) nikako nisu mogla obuhvatiti
adavicu sa aureolom. Došle ragade, bolilo. Nema veze, mislim ja, to su početne muke, bit će bolje. Prvi mjesec prošao, navečer smo tu i tamo dodali bebimil kad se nismo mogli nahraniti, ništa strašno, prirast na težini bio ok. <
>Drugi mjesec, sisanje od par minuta, sa svake strane, vaganje, prirast 100 grama u 2 tjedna. Više dojiti, dohranjivati. Malac povuče par puta, okrene glavu. Druga strana, opet isto. Drugi položaj, opet isto. Plače. Gladan. Daj bočicu. Plače on, plačem ja. Pa dan ili dva bolje. Pa opet isto. Pa opet plače on, plačem ja. Pa izdajanje. Nije problem u mlijeku, nego u prsima, njemu naprosto ne odgovaraju. Nisam mogla vjerovati, ali tako je. Na koncu smo navukli 3,5 mjeseca kakvog-takvog dojenja, sa puno izdajanja i potocima mojih suza.<
>Nisam mogla vjerovati da nakon što sam kćer dojila 16 mjeseci, sina ne mogu. Ni izdajanje nije pomagalo, mlijeka je bilo sve manje. Usprkos ogromnoj želji i ne manje važno - bezrezervnoj podršci i pomoći MM-a. <
>Ne znam koji su uzroci i razlozi, ima li genetika kakve veze (MM uopće nije htio prsa), sekcija, to što sam malenog dobila tek nakon 3 dana... Ali zbilja više nije išlo. Evo, malac lijepo napreduje i sve je to u redu, navikli smo se na te bočice i sterilizatore i menažeriju... ali nije to - to. Priznajem, frustracija je još u meni. Jesam li učinila baš sve? Još se dan-danas preispitujem...<
><
>Morala sam ovo napisati. Možda sam trebala to staviti na neko drugo mjesto. Ali tu mame znaju kako je teško i tužno kad jednostavno ne ide...<
><
>Od srca vam svima želim da dugo, dugo dojite svoje malene, na beskrajnu radost i zadovoljstvo i vas i vaših beba! Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
><i></i>

[kruska]

znam da te to jako muci i da se cesto pitas jesi li napravila sve sto si mogla. Ja znam da jesi. Nemoj razbijati glavu pitanjima, razlozima...Ti si jedna jako pozrtvovna i sjajna mama, uporna i hra
a i mislim da si zbilja zadnja osoba koja bi se trebala preispitivati a kamoli osjecati nekakvu griznju savjesti. To su ti muski ljenivci - i ja sam se sa K dosta namucila dok nije krenulo, dok je sa Anom islo onak skolski, cak i bolje od toga. Sa trecim ti bude bolje islo, ak bu curica <
>Samo vi lijepo i bez
izno uzivajte u ovim prekrasnim danima igranja, smijeha, veselja <
>Ana - 20.05.2003.<
>Krunoslav - 04.03.2005.<i></i>

[ljubilica]

Natasa, poznavajuci tebe (barem ovako preko foruma) sigurna sam da si ucinila sve, pa zato izbaci tu frustraciju iz sebe, glavu gore. Znam da bi voljela da tvoje zlato jos doji, ali budi sretna za taj kratki period. <
>I ja se jos danas sa sjetom sjetim svoje dvije sisavice, sto pokoazuje i ovaj moj posjet dojenju.<
> __________________________<
>Srecica III 2002<
><
>Palcica X 2003<i></i>

[MjesecevaZraka]

Quote:Ali tu mame znaju kako je teško i tužno kad jednostavno ne ide...<
>Ja nisam cesto tu, ali znam ovo gore i jos uvijek nisam skroz pomirena s neuspjehom s prvom bebom (koja je sad vec klipanica od 4,5 god.). <
><
><
><i></i>

[gold dust]

Natasa, ja te potpuno razumijem jer se i meni dogodilo nesto donekle slicno, ne bas isto... i citajuci po forumu i slusajuci mame koje poznajem cesto sam se pitala, zar je moguce da sam jedina s takvim problemom. cinilo mi se da bas svima dojenje drugog, treceg djeteta ide JOS bolje nego dojenje prvog, da djecica jos bolje dobijaju na tezini itd...<
><
>naime, meni je s prva dva djeteta dojenje islo od pocetka kao podmazano, osim nesto ragada s prvim (kojeg sam nazalost prerano prestala dojiti iz sasvim stotih razloga ). mlijeka napretek, zivciralo me je curenje. klinci su su sisali super, cak i uz zuticu. dobitak na tezini izvrstan. sve mi se cinilo tako prirodno i jednostavno (sad mi je nevjerojatno kad se sjetim koliko toga zapravo tad nisam znala o dojenju, i koliko je toga moglo krenuti naopako - a nije, jer imala sam vise srece nego pameti ) <
><
>puna pozitivnog iskustva i novih, u medjuvremenu stecenih saznanja, jako sam se veselila trecem dojenju. cura se vec u prvom pokusaju naucila propisno prikopcati i odmah se vidjelo da ce je biti tesko odvojiti od cice. dosla sam kuci iz rodilista i nastavila bez
izno dojiti, kad ono... katastrofa. dijete jednostavno danima nije kakalo, pa ju je patronazna izvagala i ustanovila da ne dobija na tezini... uslijedila je mukotrpna borba svim mogucim tehnikama ne bih li nabildala mlijeko, cak je u pocetku i krenulo nabolje, da bih se nakon 2 i pol mjeseca i njenih bijednih +1kg u odnosu na porodjajnu tezinu ipak morala pomiriti s cinjenicom da joj moje mlijeko nije dovoljno i da cu joj morati ubaciti i bocicu <
><
>to sam dozivjela kao veliki poraz (sad mi je pomalo cudno kad se sjetim tih osjecaja - ocito su hormoni jos bili na djelu ), ali je ipak bilo potrebno i morala sam se pomiriti s tim. na srecu, malena je ipak voljela cicati, i unatoc manjim krizama bocica nije uspjela poremetiti dojenje koje eto traje sad vec skoro 15 mjeseci (a ne prodje dan da se ne upitam, koliko toga ona zapravo posise i vrijedi li joj to ista )<
><
>najgore mi je bilo, i jos uvijek jest, to sto mi nitko nikad nije mogao dati tocan odgovor, ZASTO nam se to dogodilo. nisam bila ni puno starija, nikakve mastitise ni ozljede nisam pretrpjela, dijete je stvarno htjelo sisati... ali ipak nije islo kako treba. istrazujuci moguce genetske razloge tome saznala sam i da je jedna od mojih baka imala slicnu situaciju nakon svog zadnjeg poroda... <
><
>oduljila sam o nama, a zapravo sam ti htjela reci da 100% razumijem frustrirajucu situaciju u kojoj se trudis, a ne ide.. i zaista vjerujem da si ucinila sve sto si mogla , i da nema razloga da se preispitujes i grizes. ja za sebe mogu pretpostaviti da u tvojoj situaciji ne bih toliko izdrzala. vrijeme ce proci i problemi ce u sjecanju izblijediti, ali tvoj malisan ce ti, dojen ili ne, uvijek biti veliko veselje <
><
>puno pozdrava <i></i>

[cleonikky]

Nemoj se pitati jel si napravila do
o- napravila si NAJBOLJE sto si mogla, napravila si SVE sto je bilo u tvojoj moci.<
>Sto rece gold dust- jos tu hormoni igraju veliku ulogu i divljaju, drugaciji je feeling...opusti se i uzivajte u zajednickim momentima. Think positive <
><
>A d r i a n<
>21/02/2004<
><
><
><
><i></i>

[Tajana5]

Ma daj stara, skuliraj se... <
>Znas kaj skoro sve mame 70-tih kazu:<
>"Pa kaj tebi fali, a dojila sam te samo mjesec dana?"<
>Imas se ti o cemu
inuti sa svoja 2 mala zvrkica, nemoj o ovom, nije islo i gotovo!!!<
>Super si sve napravila, od mene <
>A sad vec papamo ko veliki, ne? <
><
>MARTA<i></i>