Eto,nakon nepunih 21 mj. dojenja, uhvatila me poprilicno opaka kriza.. Jednostavno ne da vise nisam sretna, nego svaki podoj dozivljavam kao frustraciju..Vrlo intenzivno dojimo danju, skoro pa svakih sat vremena, uglavnom, uvijek kad madam zatrazi, a nocne podoje ne mogu niti iz
ojati jer zlatokosa spava s nama u krevetu..Definitivno mi se cini da nema sanse da ona samoinicijativno smanji
oj podoja ili prestane..To mi je sajns fiksn, a umorna sam za poludit. Ne radim, na raspolaganju sam joj po cijele dane, sve sto sam pokusavala kako bi joj odvlacila paznju sa cike ne pali...Ona trazi i trazi, a meni muka..Primjecujem da sam smrsavila, zbog umora sam ljuta i bezvoljna, a nekad i krivca sto zasad neuspjesno radimo na drugoj bebi trazim upravo u dojenju i povisenoj razini prolaktina..Je li preoptimisticno ocekivati da se dijete Lenicine dobi moze odviknuti od dojenja u 3-4 dana... <
>Marija Magdalena - 09.06.2004<i></i>



