Re: Naš mali anđeo nas čeka
12 kol 2014, 09:08
ovo su prave vijesti nad kojima se totalno raznjezis 
uzivajte
Re: Naš mali anđeo nas čeka
14 kol 2014, 10:19
lili 
uljepsala si mi cijelu ovu godinu 
uzivajte.. stvarno zasluzujete
uljepsala si mi cijelu ovu godinu uzivajte.. stvarno zasluzujete
Re: Naš mali anđeo nas čeka
22 kol 2014, 13:45
Čestitam vam i ovdje, prekrasna ste obitelj 
Piši nam kako je tekla borba u Centru, kako provodite dane,...
Piši nam kako je tekla borba u Centru, kako provodite dane,...
Re: Naš mali anđeo nas čeka
22 kol 2014, 16:27
Ulovila sam par trenutaka dok curka spava i kao prvo ...............hvala vam svima na lijepim rijecima ,bas ste divne
...kao drugo..............oprostite sto nepisem cesto, al razumljivo je
kao sto neki i znaju vec ,nasa borba je krenula lani pocetkom proljeca, a put do naseg andjela trajao je punih 7 mjeseci ,moj Boze ko da sam ju rodila ,cim smo culi da postoji uprli smo svima silama zemaljskim i onim gore da bude nasa !
Ovako; lani u prosincu se krenula raspletavati prica s njom, poziv u centar i da postoji jedna curica ako zelite no papiri se jos cekaju ,kao za 2-3 mj max sve rjeseno, a mi cijeli sretni, vec poceli mastati....ajme aBd Uskrs mi s njom !!
Tu je krenulo sve jace i jace i jace, ljubav se dogodila na nevidjeno, jedino sto smo znali je ime i godine , to mi je bilo dovoljno da neodustanem i naravno razgovor sa psih. koja je neizmjerno strpljiva, srdacna , njezna ,sto bi mi rekli naše celjade ljudsko.
I tako dani prolazili, zvala sam vecinom 1 tjedno ,cisto informativno i uvijek isto ,evo cekamo dogovor suda bla bla, prolazili su mjeseci i nista ,al mi neodustajemo ,stalno pricamo o nama ,njoj ,o opremanju doma ,bez obzira sto uopce nemamo pojma tko je ,kakav je ,jel ce nas prihvatit ,a mi nju itd. Ja sam vjerovala !! mislim da je to bio najveci razlog sto zbilja su i oni u centru na prvi pogled nas i nje rekli : "Da to je to ,sudjeni su jedno za drugo !! "
I onda spletom okolnosti ta psih. podje na odmor ,ja se uvalim na telefon s.r koja je u timu tog predmeta i opet ispocetka ,tko smo sto smo ,zasto bas mi trebamo dobiti nju, da ona zna za nas ,al eto nitko to nemoze obecati , medjutim ...ja znam da je vec obecanja , od Njega ,za nas..... samo trebamo biti strpljivi .
I dodje taj svibanj,mjesec i dan nase zastitnice i zagovornice ,svetice po kojoj je dobila ime i kojoj smo se zavjetovali i eto ga papiri na stolu ,sve rijeseno ...akcija !!!
mi van sebe , neznamo jel disemo , hodamo ,jedemo ,idemo na posao ,al tko sad misli o tom , samo cekao dan kad ce nam reci ,dodjite upoznati ju (da negovorim da su nasi papiri bili povadjeni vec lani pa smo ih samo obnovili, roba joj kupljena kao rezultat ludog stresa ,al nezalim ) samo cekamo povratak psih. i idemo gore ,molitva svaki dan kad ce doci ,jel dosla pa opet zvanje zvanje i zvanje, zgadio mi se moj mob ,ona crvena tipka na kraju ,odgovor doce 1.6. pa ne 1.7 ....moram priznat vec tih zadnjih par dana sam bila off line ,bez obzira na svu pozitivnu energiju ,osjecala sam se iscrpljeno i nemocno ,vjerovala jesam ,al nisam vise mogla cekati ....i da utorak cini mi se sam zvala i javi se onaj poznati glas ,e bok od kad se nismo cule i tako mi zene ko zene u pricu i ja ono nonsalantno ,evo mi smo cekali i docekali vas ,ajmo zavrsit ovaj nas put iscekivanja.
I tako je bilo , u roku od 7 dana smo sve rjesili ,dogovorili susret 14.7 i sve je simbolicno moram rec, vodjeno vecim silama nego sto smo mi sami .
Nikad necu zaboravit onAJ zadnji vikend pred susret, s nasim dragim prijateljima koji su isto prosli, koji osjecaj uzajamnog razumjevanja ,suosjecanja,molitve i nestrpljenja.
Nedjelja na ponedjeljak ,e to je bila noc, brojis minute do zore pa sto radit kad svane ,treba docekati 9-10 sati ,ajme nezna se koje je nervoznije ,nestrpljivije ,a strah ,oce li htjet nam pric, kako li ce sve to izgledati ,btw bila smjestena u dom .
ocekivali smo njihov poziv jer nije bila smjestena u istom gradu gdje i n jezin nadlezni centar, sjeli pit kavu ,zurimo u jednu tocku ,pricamo o autu koje nam se pokvarilo vec i sto s njim sad, gledamo na sat pa na mob pa tako naizmjenicno i eto ga ...njiov poziv ,ajte vi tamo eto nas.
Parkirali se ispred kuce , nigdje nikog , nutarnja pomisao da im neiozgleda ni lose ovdje ,i pricamo jel nosimo poklone sad il ne ,kako uci ,mislim covjece ko da nikad u zivotu nisam nekom prvi put dosla, sve sam zaboravila.
i koracamo mi prema vratima ,docekuje nas teta i skrbnica i cijeli tim oko nje okruzen, samo se svi razidjose i mi ugledamo nju !!!!!!!!!!!!!!
Malu lopticu srece, s velikim srnecim ocima ,siskama koje upadaju u oci ,bebastim nogicama i oprezom koji se odbija od zidove sobe .
Gleda nas! otvara pez i ide svojoj teti ,a oni svi divni tjese nas kao nemojte mislit da nezeli vama treba joj vremena, a ja kleknem na pod gledam u nju i pruzam joj medu , gleda me ispod oka , i sad se jezim od samog sjecanja na to, sad kad promislim nije ni nalik one curice koja je sad, onda je bila deset puta odraslija nego sad, ozbiljnija, suzdrzanija, a sad ..
mi kazemo nasa mala banda , sve naše .
Nije trebalo dugo pitala sam ju zelili s nama vani malo proseteti ....jedva cujno Da ! pruzila mi ruku i izasli smo , nista je nije mnogo zanimalo, samo nas je gledala ,malo mene ,malo mm, a svi oni nas .
Onda su druga djeca izletila van ,jao kako su slatki ,ko haribo bomboni ,svi sareni ,veseli ,razigrani, razgovorljivi i nejvjeroj. senzibilizirani za nju, guraju je nama kao ovo su tvoji mama i tata ,a ona samo suti ,gleda ,pipaju nas ,pitaju kako se zovemo, mogu li se igrat s nama ,ma da ti se srce stisne u cvor.
moram ic sad ...nastavljam dr put
...kao drugo..............oprostite sto nepisem cesto, al razumljivo je
kao sto neki i znaju vec ,nasa borba je krenula lani pocetkom proljeca, a put do naseg andjela trajao je punih 7 mjeseci ,moj Boze ko da sam ju rodila ,cim smo culi da postoji uprli smo svima silama zemaljskim i onim gore da bude nasa !
Ovako; lani u prosincu se krenula raspletavati prica s njom, poziv u centar i da postoji jedna curica ako zelite no papiri se jos cekaju ,kao za 2-3 mj max sve rjeseno, a mi cijeli sretni, vec poceli mastati....ajme aBd Uskrs mi s njom !!
Tu je krenulo sve jace i jace i jace, ljubav se dogodila na nevidjeno, jedino sto smo znali je ime i godine , to mi je bilo dovoljno da neodustanem i naravno razgovor sa psih. koja je neizmjerno strpljiva, srdacna , njezna ,sto bi mi rekli naše celjade ljudsko.
I tako dani prolazili, zvala sam vecinom 1 tjedno ,cisto informativno i uvijek isto ,evo cekamo dogovor suda bla bla, prolazili su mjeseci i nista ,al mi neodustajemo ,stalno pricamo o nama ,njoj ,o opremanju doma ,bez obzira sto uopce nemamo pojma tko je ,kakav je ,jel ce nas prihvatit ,a mi nju itd. Ja sam vjerovala !! mislim da je to bio najveci razlog sto zbilja su i oni u centru na prvi pogled nas i nje rekli : "Da to je to ,sudjeni su jedno za drugo !! "
I onda spletom okolnosti ta psih. podje na odmor ,ja se uvalim na telefon s.r koja je u timu tog predmeta i opet ispocetka ,tko smo sto smo ,zasto bas mi trebamo dobiti nju, da ona zna za nas ,al eto nitko to nemoze obecati , medjutim ...ja znam da je vec obecanja , od Njega ,za nas..... samo trebamo biti strpljivi .
I dodje taj svibanj,mjesec i dan nase zastitnice i zagovornice ,svetice po kojoj je dobila ime i kojoj smo se zavjetovali i eto ga papiri na stolu ,sve rijeseno ...akcija !!!
mi van sebe , neznamo jel disemo , hodamo ,jedemo ,idemo na posao ,al tko sad misli o tom , samo cekao dan kad ce nam reci ,dodjite upoznati ju (da negovorim da su nasi papiri bili povadjeni vec lani pa smo ih samo obnovili, roba joj kupljena kao rezultat ludog stresa ,al nezalim ) samo cekamo povratak psih. i idemo gore ,molitva svaki dan kad ce doci ,jel dosla pa opet zvanje zvanje i zvanje, zgadio mi se moj mob ,ona crvena tipka na kraju ,odgovor doce 1.6. pa ne 1.7 ....moram priznat vec tih zadnjih par dana sam bila off line ,bez obzira na svu pozitivnu energiju ,osjecala sam se iscrpljeno i nemocno ,vjerovala jesam ,al nisam vise mogla cekati ....i da utorak cini mi se sam zvala i javi se onaj poznati glas ,e bok od kad se nismo cule i tako mi zene ko zene u pricu i ja ono nonsalantno ,evo mi smo cekali i docekali vas ,ajmo zavrsit ovaj nas put iscekivanja.
I tako je bilo , u roku od 7 dana smo sve rjesili ,dogovorili susret 14.7 i sve je simbolicno moram rec, vodjeno vecim silama nego sto smo mi sami .
Nikad necu zaboravit onAJ zadnji vikend pred susret, s nasim dragim prijateljima koji su isto prosli, koji osjecaj uzajamnog razumjevanja ,suosjecanja,molitve i nestrpljenja.
Nedjelja na ponedjeljak ,e to je bila noc, brojis minute do zore pa sto radit kad svane ,treba docekati 9-10 sati ,ajme nezna se koje je nervoznije ,nestrpljivije ,a strah ,oce li htjet nam pric, kako li ce sve to izgledati ,btw bila smjestena u dom .
ocekivali smo njihov poziv jer nije bila smjestena u istom gradu gdje i n jezin nadlezni centar, sjeli pit kavu ,zurimo u jednu tocku ,pricamo o autu koje nam se pokvarilo vec i sto s njim sad, gledamo na sat pa na mob pa tako naizmjenicno i eto ga ...njiov poziv ,ajte vi tamo eto nas.
Parkirali se ispred kuce , nigdje nikog , nutarnja pomisao da im neiozgleda ni lose ovdje ,i pricamo jel nosimo poklone sad il ne ,kako uci ,mislim covjece ko da nikad u zivotu nisam nekom prvi put dosla, sve sam zaboravila.
i koracamo mi prema vratima ,docekuje nas teta i skrbnica i cijeli tim oko nje okruzen, samo se svi razidjose i mi ugledamo nju !!!!!!!!!!!!!!
Malu lopticu srece, s velikim srnecim ocima ,siskama koje upadaju u oci ,bebastim nogicama i oprezom koji se odbija od zidove sobe .
Gleda nas! otvara pez i ide svojoj teti ,a oni svi divni tjese nas kao nemojte mislit da nezeli vama treba joj vremena, a ja kleknem na pod gledam u nju i pruzam joj medu , gleda me ispod oka , i sad se jezim od samog sjecanja na to, sad kad promislim nije ni nalik one curice koja je sad, onda je bila deset puta odraslija nego sad, ozbiljnija, suzdrzanija, a sad ..
mi kazemo nasa mala banda , sve naše .
Nije trebalo dugo pitala sam ju zelili s nama vani malo proseteti ....jedva cujno Da ! pruzila mi ruku i izasli smo , nista je nije mnogo zanimalo, samo nas je gledala ,malo mene ,malo mm, a svi oni nas .
Onda su druga djeca izletila van ,jao kako su slatki ,ko haribo bomboni ,svi sareni ,veseli ,razigrani, razgovorljivi i nejvjeroj. senzibilizirani za nju, guraju je nama kao ovo su tvoji mama i tata ,a ona samo suti ,gleda ,pipaju nas ,pitaju kako se zovemo, mogu li se igrat s nama ,ma da ti se srce stisne u cvor.
moram ic sad ...nastavljam dr put
Re: Naš mali anđeo nas čeka
22 kol 2014, 21:04
joj lili prekrasno.
daj piši još.
ma Hvala Nebeskoj Majci što je sve tako uredila, danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice a ti ovo napišeš. danas
kolko joj je godina? 3 po opisu ili 3,5
Re: Naš mali anđeo nas čeka
25 kol 2014, 20:41
Rasplakala sam se na tvoju priču, čekanje, pa ono kako je ona već vaša i gotova stvar, znam kak to ide, ja sam svima rekla da je on moj sin još prije nego smo ga upoznali i sad kad vrijeme prođe (već će god dana) i sve se posloži, baš kako si rekla, kao da si je rodila, tako i moj malac po sto puta na dan "mama, mama" iako je već veliki harambaša ne može ni "prdnuti" bez mame.
Pusa ljepotici, uživajte
Pusa ljepotici, uživajte
Re: Naš mali anđeo nas čeka
25 kol 2014, 22:37
nemam rijeci
samo srce jace kuca zbog vase srece
jedva cekam da vas vidim u punom sastavu i da upoznam malu princezu
Re: Naš mali anđeo nas čeka
27 kol 2014, 00:14
Ajme, predivno!!!
Sad sam tek vidjela.
Najiskrenije čestitke - tako sam sretna zbog tebe.
A priča je preprepredivna.
Drago mi je što je vaša priča i vaša vjera doživjela ovako prekrasan kraj. Uživajte jedni u drugima.
Sad sam tek vidjela.
Najiskrenije čestitke - tako sam sretna zbog tebe.
A priča je preprepredivna.
Drago mi je što je vaša priča i vaša vjera doživjela ovako prekrasan kraj. Uživajte jedni u drugima.
Re: Naš mali anđeo nas čeka
27 kol 2014, 05:30
Ajme, plačem i ja, prekrasno
Piši nam još o vašoj kćeri
Piši nam još o vašoj kćeri
Re: Naš mali anđeo nas čeka
12 ruj 2014, 01:48
Mi smo je upoznali!Tu predivnu malu djevojcicu ,i tu predivnu obitelj...Predivni ljudi...ma neman sto reci...Nasa Lili je posebna i uporna zena.A Bog takve nagradjuje. 
Re: Naš mali anđeo nas čeka
29 sij 2015, 23:58
Evo mene opet, sto reci ,kad sam vidjela datum zadnjeg posta nisam mogla vjerovati da je ovoliko vremena proslo ....to me vise rastuzuje nego veseli jer ona odrasta ,predivno ,nježno i hiper....
Sve se promjenilo od 14.7 nas zivot vise nije nas , sve drzi u svojim rukama i povlaci konce i neka ,nek joj bude, zasluzila je to, a mi smo dovoljno bili samo svoji. Sad i mi pripadamo .......njoj!!!
Pokusavam se vratiti na nas prvi tjedan , tjedan srece, agonije ,veselja ,suza ,iscekivanja ,docekivanja i ono zadnjeg poziva dodjite potpisati rjesenje.
Prvi dan , onaj njezin kompletic sareni ,guste siske preko obrva padaju ,jamnice na obrazima i strah u ocima eh da mogu vratiti vrijeme i reci joj da se neboji opet i iznova. Jednostavno neke slike vam se urezu u mozak ,u sami bitak ,a ono vezano za vase dijete ureze se zauvijek.
Tesko je m dopirao do nje , nekako se vise oslonila na mene, kazu logicno jer nije imala muske figure gore,sad se to mijenja ,ima jos tragova nepovjerenja ,al isceznava iz nje.
NIsu nam dali da se udaljavamo daleko od kvarta pa smo stalno bili negdje u blizini oko zgrada ,u parkicu ,oko crkve, mislim da uzivotu nisam vise boje dobila ko tih 4 dana ,ehehehe,ona je misica imala sve strafte na nogicama od sandala ,a tamnoputa je prilicno hehhhe.
Mogli smo biti s njom od cc9 do objeda ,onda ju ostavljamo i vracamo se nakon spavanja pa sve do navecer. Uhhh i ad mi pred ocima onaj trenutak kad sjeda za stol, oni nam govore da mozemo ic pa vratit se za 3ure ,mi joj pricamo da cemo doci ,njoj se lice mijenja ,tone ,skuplja se i kako odlazimo ona pocinje plakati ,vristati ,mama tata, mama tata.
Suze nam idu , jel to moguce Boze ,nakon samo par sati vraca nam ljubav ,vraca nam bol koju osjeca, nezeli da ju ostavljamo ,a moramo.
Koliko puta sam samo bila bijesna na sustav , na ovu muku koju nam pricinjavaju razdvajanjem. Al proce , jos koji dan i bit ce ok ,mora. To nas je gonilo. Idemo nes pojest ,telefon zvrci ,samo zvrci ,dolaze razne rijeci ,ugodne ,tople, njezne, a mi mislimo na njezine suze, jel spava , jel osjeca nemir , jel nam vjeruje i bojimo se sto ce bit kad dodjemo po nju opet, hoce li nam htjet il ce nas odbit, jer nezeli plakat vise, dal njezin mali mozak uopce tako daleko razmislja, ...jaoo ni prvu noc nismo prezivjeli ,a vec smo iscrpljeni od straha, bez obzira na vjeru i nadu , na nju nismo mogli utjecat.
Da... Da da smijesi nam se dok silazi iz spavaonice , tete nas gledaju ,studiraju i namiguju da sve ide po planu ,a u nama se lomi taj strah pomalo ,isceznavaaa
Voljela je sapun baloncice , to je bio nacin da m izmami osmjeh na njezinom licu taj prvi dan, taj trenutak kad on trci oko nje ,a ona dize oci prema gore pokusava ih uhvati svojim debeljuskastim prsticima ,to nikad necu zaboraviti , on se mijenja , njezniji je , topliji, bolji je , razbija okove svoje muskosti i .............. postaje otac .
Morali smo se vratiti u dom , dali su nam da ju okupamo , spremimo za spavanje, a ona ,zvrk jedan koda se ukljucila u struju ,nezna di bi prvo, djeci ,teti, nama , igrali smo se s njom i svima , dali su nam ,koja prekrasna djeca ,u jednom trnu vidim svoje dijete kako ide s nama i srce puca od srce, a u drugom se lomi jer oni ostaju , ostaju bez ljubavi koju zasluzuju .
Deset navecer ,svi spavaju samo ona ne , cuva nas za ruku neda nam ic ,legli smo ju krevetic jedva , ljuti se , pokazuje nezadovoljstvo ,bez obzira sto joj mi govorili ,nesretna je jer osjeca da odlazimo, opet. Sjeli smo kraj nje ,ja s jedne strane ,m s druge i uzeli ju za rukice, pricali joj ,trajalo je to dobrih sat vremena i pocel je popustata ,tijelo ju izdaje, spava joj je . Mi odlazimo pricajuci u sebi da se vracamo .
Ljbav na prvi pogled !!!???? Da vjerujem u to !
Lezimo u krevetu, pokusavam rezimirati dan , svoje osjecaje njezine, njegove , nas zivot ...........tonem u san s nadom da ce jutro cim prije doci
Sve se promjenilo od 14.7 nas zivot vise nije nas , sve drzi u svojim rukama i povlaci konce i neka ,nek joj bude, zasluzila je to, a mi smo dovoljno bili samo svoji. Sad i mi pripadamo .......njoj!!!
Pokusavam se vratiti na nas prvi tjedan , tjedan srece, agonije ,veselja ,suza ,iscekivanja ,docekivanja i ono zadnjeg poziva dodjite potpisati rjesenje.
Prvi dan , onaj njezin kompletic sareni ,guste siske preko obrva padaju ,jamnice na obrazima i strah u ocima eh da mogu vratiti vrijeme i reci joj da se neboji opet i iznova. Jednostavno neke slike vam se urezu u mozak ,u sami bitak ,a ono vezano za vase dijete ureze se zauvijek.
Tesko je m dopirao do nje , nekako se vise oslonila na mene, kazu logicno jer nije imala muske figure gore,sad se to mijenja ,ima jos tragova nepovjerenja ,al isceznava iz nje.
NIsu nam dali da se udaljavamo daleko od kvarta pa smo stalno bili negdje u blizini oko zgrada ,u parkicu ,oko crkve, mislim da uzivotu nisam vise boje dobila ko tih 4 dana ,ehehehe,ona je misica imala sve strafte na nogicama od sandala ,a tamnoputa je prilicno hehhhe.
Mogli smo biti s njom od cc9 do objeda ,onda ju ostavljamo i vracamo se nakon spavanja pa sve do navecer. Uhhh i ad mi pred ocima onaj trenutak kad sjeda za stol, oni nam govore da mozemo ic pa vratit se za 3ure ,mi joj pricamo da cemo doci ,njoj se lice mijenja ,tone ,skuplja se i kako odlazimo ona pocinje plakati ,vristati ,mama tata, mama tata.
Suze nam idu , jel to moguce Boze ,nakon samo par sati vraca nam ljubav ,vraca nam bol koju osjeca, nezeli da ju ostavljamo ,a moramo.
Koliko puta sam samo bila bijesna na sustav , na ovu muku koju nam pricinjavaju razdvajanjem. Al proce , jos koji dan i bit ce ok ,mora. To nas je gonilo. Idemo nes pojest ,telefon zvrci ,samo zvrci ,dolaze razne rijeci ,ugodne ,tople, njezne, a mi mislimo na njezine suze, jel spava , jel osjeca nemir , jel nam vjeruje i bojimo se sto ce bit kad dodjemo po nju opet, hoce li nam htjet il ce nas odbit, jer nezeli plakat vise, dal njezin mali mozak uopce tako daleko razmislja, ...jaoo ni prvu noc nismo prezivjeli ,a vec smo iscrpljeni od straha, bez obzira na vjeru i nadu , na nju nismo mogli utjecat.
Da... Da da smijesi nam se dok silazi iz spavaonice , tete nas gledaju ,studiraju i namiguju da sve ide po planu ,a u nama se lomi taj strah pomalo ,isceznavaaa
Voljela je sapun baloncice , to je bio nacin da m izmami osmjeh na njezinom licu taj prvi dan, taj trenutak kad on trci oko nje ,a ona dize oci prema gore pokusava ih uhvati svojim debeljuskastim prsticima ,to nikad necu zaboraviti , on se mijenja , njezniji je , topliji, bolji je , razbija okove svoje muskosti i .............. postaje otac .
Morali smo se vratiti u dom , dali su nam da ju okupamo , spremimo za spavanje, a ona ,zvrk jedan koda se ukljucila u struju ,nezna di bi prvo, djeci ,teti, nama , igrali smo se s njom i svima , dali su nam ,koja prekrasna djeca ,u jednom trnu vidim svoje dijete kako ide s nama i srce puca od srce, a u drugom se lomi jer oni ostaju , ostaju bez ljubavi koju zasluzuju .
Deset navecer ,svi spavaju samo ona ne , cuva nas za ruku neda nam ic ,legli smo ju krevetic jedva , ljuti se , pokazuje nezadovoljstvo ,bez obzira sto joj mi govorili ,nesretna je jer osjeca da odlazimo, opet. Sjeli smo kraj nje ,ja s jedne strane ,m s druge i uzeli ju za rukice, pricali joj ,trajalo je to dobrih sat vremena i pocel je popustata ,tijelo ju izdaje, spava joj je . Mi odlazimo pricajuci u sebi da se vracamo .
Ljbav na prvi pogled !!!???? Da vjerujem u to !
Lezimo u krevetu, pokusavam rezimirati dan , svoje osjecaje njezine, njegove , nas zivot ...........tonem u san s nadom da ce jutro cim prije doci
Re: Naš mali anđeo nas čeka
30 sij 2015, 01:10
Ajme Lilly... tako prekrasno... nježno i snažno u isti tren 
Gušt te je čitati (iako se borim da ne pustim suzu)
Guštajte... zaslužili ste i te kako
Gušt te je čitati (iako se borim da ne pustim suzu)
Guštajte... zaslužili ste i te kako
Re: Naš mali anđeo nas čeka
30 sij 2015, 09:45
prelijepo, prepuno emocija
uzitak je vidjeti takvu ljubav
uzivajte u svakom trenu
uzitak je vidjeti takvu ljubav
uzivajte u svakom trenu
Re: Naš mali anđeo nas čeka
30 sij 2015, 12:58
Suze cure! Prekrasno! Čekam nastavak... Uživajte sa svojom princezom!
Re: Naš mali anđeo nas čeka
30 sij 2015, 13:33
ma ja sam se rasplakala skroz, pretvorila sam se u lokvicu
tako mi je drago da ste se našli
tako mi je drago da ste se našli
Re: Naš mali anđeo nas čeka
30 sij 2015, 23:04
Mariachi je napisao/la:Suze cure! Prekrasno! Čekam nastavak... Uživajte sa svojom princezom!
Re: Naš mali anđeo nas čeka
31 sij 2015, 12:02
Prekrasno. Zaslužili ste!
Re: Naš mali anđeo nas čeka
31 sij 2015, 12:08
Mariachi je napisao/la:Suze cure! Prekrasno! Čekam nastavak... Uživajte sa svojom princezom!
Re: Naš mali anđeo nas čeka
31 sij 2015, 12:20
Lili radujemo se s vama I vjerujemo u ljubav na prvi pogled
Re: Naš mali anđeo nas čeka
02 vel 2015, 10:12
najljepša mala princeza, kada je vidiš na prvi tren se zaljubiš u te male slatke okice.
Pusica velika za vas.
Re: Naš mali anđeo nas čeka
02 vel 2015, 23:36
Divno te čitati.
Re: Naš mali anđeo nas čeka
05 sij 2021, 15:11
NE KLIKAJTE OVE LINKOVE!
Re: Naš mali anđeo nas čeka
21 sij 2026, 18:21
penny je napisao/la::luv
nemam rijeci
samo srce jace kuca zbog vase odvetniška pisarna Ljubljana srece
jedva cekam da vas vidim u punom sastavu i da upoznam malu princezu
i meni isto
Re: Naš mali anđeo nas čeka
24 tra 2026, 05:55
NE KLIKAJTE OVE LINKOVE!anjica je napisao/la:i meni isto
Re: Naš mali anđeo nas čeka
29 svi 2026, 16:52
lillivanili je napisao/la:Evo mene opet, sto reci ,kad sam vidjela datum zadnjeg posta nisam mogla vjerovati da je ovoliko vremena proslo ....to me vise rastuzuje nego veseli jer ona odrasta ,predivno ,nježno i hiper....
Sve se promjenilo od 14.7 nas zivot vise nije nas , sve drzi u svojim rukama i povlaci konce i neka ,nek joj bude, zasluzila je to, a mi smo dovoljno bili samo svoji. Sad i mi pripadamo .......njoj!!!
Pokusavam se vratiti na nas prvi tjedan , tjedan srece, agonije ,veselja ,suza ,iscekivanja ,docekivanja i ono zadnjeg poziva dodjite potpisati rjesenje.
Prvi dan , onaj njezin kompletic sareni ,guste siske preko obrva padaju ,jamnice na obrazima i strah u ocima eh da mogu vratiti vrijeme i reci joj da se neboji opet i iznova. Jednostavno neke slike vam se urezu u mozak ,u sami bitak ,a ono vezano za vase dijete ureze se zauvijek.
Tesko je m dopirao do nje , nekako se vise oslonila na mene, kazu logicno jer nije imala muske figure gore,sad se to mijenja ,ima jos tragova nepovjerenja ,al isceznava iz nje.
NIsu nam dali da se udaljavamo daleko od kvarta pa smo stalno bili negdje u blizini oko zgrada ,u parkicu ,oko crkve, mislim da uzivotu nisam vise boje dobila ko tih 4 dana ,ehehehe,ona je misica imala sve strafte na nogicama od sandala ,a tamnoputa je prilicno hehhhe.
Mogli smo biti s njom od cc9 do objeda ,onda ju ostavljamo i vracamo se nakon spavanja pa sve do navecer. Uhhh i ad mi pred ocima onaj trenutak kad sjeda za stol, oni nam govore da mozemo ic pa vratit se za 3ure ,mi joj pricamo da cemo doci ,njoj se lice mijenja ,tone ,skuplja se i kako odlazimo ona pocinje plakati ,vristati ,mama tata, mama tata.
Suze nam idu , jel to moguce Boze ,nakon samo par sati vraca nam ljubav ,vraca nam bol koju osjeca, nezeli da ju ostavljamo ,a moramo.
Koliko puta sam samo bila bijesna na sustav , na ovu muku koju nam pricinjavaju razdvajanjem. Al proce , jos koji dan i bit ce ok ,mora. To nas je gonilo. Idemo nes pojest ,telefon zvrci ,samo zvrci ,dolaze razne rijeci ,ugodne ,tople, njezne, a mi mislimo na njezine suze, jel spava , jel osjeca nemir , jel nam vjeruje i bojimo se sto ce bit kad dodjemo po nju opet, hoce li nam htjet il ce nas odbit, jer nezeli plakat vise, dal njezin mali mozak uopce tako daleko razmislja, ...jaoo ni prvu noc nismo prezivjeli ,a vec smo iscrpljeni od straha, bez obzira na vjeru i nadu , na nju nismo mogli utjecat.
Da... Da da smijesi nam se dok silazi iz spavaonice , tete nas gledaju ,studiraju i namiguju da sve ide po planu ,a u nama se lomi taj strah pomalo ,isceznavaaa
Voljela je sapun baloncice , to je bio nacin da m izmami osmjeh na njezinom licu taj prvi dan, taj trenutak kad on trci oko nje ,a ona dize oci prema gore pokusava ih uhvati svojim debeljuskastim prsticima ,to nikad necu zaboraviti , on se mijenja , njezniji je , topliji, bolji je , razbija okove svoje muskosti i .............. postaje otac . promocijske kape
Morali smo se vratiti u dom , dali su nam da ju okupamo , spremimo za spavanje, a ona ,zvrk jedan koda se ukljucila u struju ,nezna di bi prvo, djeci ,teti, nama , igrali smo se s njom i svima , dali su nam ,koja prekrasna djeca ,u jednom trnu vidim svoje dijete kako ide s nama i srce puca od srce, a u drugom se lomi jer oni ostaju , ostaju bez ljubavi koju zasluzuju .
Deset navecer ,svi spavaju samo ona ne , cuva nas za ruku neda nam ic ,legli smo ju krevetic jedva , ljuti se , pokazuje nezadovoljstvo ,bez obzira sto joj mi govorili ,nesretna je jer osjeca da odlazimo, opet. Sjeli smo kraj nje ,ja s jedne strane ,m s druge i uzeli ju za rukice, pricali joj ,trajalo je to dobrih sat vremena i pocel je popustata ,tijelo ju izdaje, spava joj je . Mi odlazimo pricajuci u sebi da se vracamo .
Ljbav na prvi pogled !!!???? Da vjerujem u to !
Lezimo u krevetu, pokusavam rezimirati dan , svoje osjecaje njezine, njegove , nas zivot ...........tonem u san s nadom da ce jutro cim prije doci
kako ljepo napisano