Postao/la Maja » 17 ruj 2001, 21:33
Evo me, goste sam stvarno izbacila (ali stvarno). Jan mi je onda nervozan pa se još duže dojimo. Inače, Sandra, sad je i on lud za cicom i stalno bi visio, čima uđem u sobu namiriše me i budi se i oće jest. Nema baš još ritma, ali noć je prošla sa samo dva buđenja i uživali smo (stavili smo ga sebi u krevet). Ne znam koji još položaj nismo isprobali. <
>Sestre u bolnici su, nakon što sam se požalila Koprčini na viziti, dolazile bogami i triput dnevno pitati kako ide dojenje. Dotad je već išlo do
o A dotad sam već vidla svašta. Jedna sestra je, čim mi je vidla cice rekla: šeširići...Našto sam ja rekla da neću (jer bla bla-već ono kaj sam pročitala) pa se ona smrtno uvrijedila i nije mi opće pomogla s dojenjem. Druge su mi grabile cicu ali mi nitko nije pokazao kako ga trebam stisnut. On je jednostavno takav. A bilo je dovoljno jedan jedini put! <
>Sad jedemo jako dugo i to me mrvicu
ine. Zna sisat i preko sat vremena. Nemam neki osjet letdowna. Ali tu i tamo kad izviri vidim da šprica (ali ne jako) Čini mi se da je malo lijen i da mu teže ide posisat ono zadnje mlijeko pa se malo više odmara, jedno vrijeme me bilo strah da to ni ne posisa, ali cice su mi skroz ispražnjene. Samo nam dugo treba. Ne znam smijem li mu malo pomoć tiskanjem ili ću ga tako baš zasrat. Nemam baš višak mlijeka, ali to će on već napumpati. Pogotovo ak bude ovak cicao. <
>Bradavice me bole jer vuče ko da je Elektroluxov usisavač. Nisu baš ragade, ali su crvene i tak. No, čudno je to - jedan podoj me bole, drugi ne. Teško je reć.<
>Eto, naš izvještaj. Sve se svodi na to da trebam vjerovati u nas i baciti goste iz kuće.<
>Komentari, savjeti? <i></i>