Postao/la Neda3kids » 27 ožu 2006, 23:24
Tamaraio (nadam se da se uskoro vidimo ).<
><
>Malo sam razmišljala, malo sam čitala, malo sam razgovarala i onda sam odlučila napisati kak ja vidim ove motoričke poteškoće koje su tako revne curke opazile, a ja eto nisam. Zato sad znam više. <
>Dakle....<
>Ja sam to ovako zamislila. Svaki je pokret ili ponašanje jedan algoritam. A algoritam bi trebao biti temelj, baza onoga što ćemo nadograđivati.<
>Algoritmi oblikuju petlje. Koje rade, na nižoj razini same za sebe, a na višim razinama jedna petlja uvjet je za rad druge, ili više njih, a neke su prelazak iz jedne u drugu - kao mostovi. Petlje čine software.<
>I sad se već vi pitate kaj ja tu baljezgam.<
>Eh... hoću reć ovo. Možda će bit jasnije. Imamo nekoliko algoritama, ali jao nama, jedan ima malenu greškicu. No to nas uopće ne za
injava, jerbo ostali rade idealno, rekli bismo savršeno, a i prve petlje koje se stvaraju od ovih algoritama rade super. Jedna doduše malo šteka, ali ta i nije jako bitna. Ove ostale "vade" stvar. Tak da program, tj. software više manje šljaka. Međutim, kako napredujemo i želimo sve više i više, moramo nadograđivat software, i koristit postojeće petlje, koje pak koriste algoritme. I kaj se dogodi. I dalje sve skupa šljaka, no na jednoj višoj razini, stepenici, kod malo složenijih petlji - događa se lagano pucanje. Malo šteka, ali jopet, premosti se - i sve skupa izgleda da funkcionira. Onaj jedan algoritam i dalje je pogrešan, ali zasad ne radi veliku štetu. No, svemu skupa nije kraj. I dalje radimo na sebi, razvijamo se, program raste, raste i sve je više petlji, koje uključuju druge petlje. I najedanput puca. Zašteka. I moramo resetirat. Resetiramo jednom, i opet radi do
o. Al' opet zašteka. Pa sve češće resetiramo, popi***** na software, pokušamo ugradit novi - ali matična ploča ne prihvaća. Pa se odlučujemo zadržat stari i otkrit gdje je kvaka. Skužimo da neke petlje ne rade do
o i počnemo ispravljat petlje. Petlje. I dalje ne diramo algoritam. Na kraju ispravljamo stalno petlje, i ponovno resetiramo u beskonačnost. Nekoliko puta poželjeli smo zamijeniti staru kantu, kupiti novu matičnu ploču i šta ti ga ja znam. <
>I na kraju se sjetimo algoritma. Ali toliko je komplicirano da ga sad idemo ispravljat, jerbo ta greška povukla je neke druge greške, a nemamo više vremena za ispisivanje novih algoritama, stvaranje novih petlji i imamo software kakav imamo. I kaj sad pitate se?????<
><
>Stvar je u tome što smo bili jako neoprezni i neuki, i nismo u samom početku primjetili, kad je jedna petlja trokirala, da je jedan algoritam pogrešan. Na kraju nas je sve skupa dovelo do toga da smo bili izluđeni, čupali si kosu, i htjeli sve skupa poslati k vragu. A nismo trebali. Trebali smo samo na vrijeme uočiti i ispraviti algoritam. I sve bi petlje radile kak treba, i one jednostavne i one složenije. Kapirate????<
><
><
>Mislim mogu i pojednostavljenu verziju, za građevinare. Sve se svede ne do
u staru priču o vuku i tri praščića. Oni koji su gradili labavo, od pruća i slame - obilo se u glavu. I svi su na kraju zavrćili u kući s do
im temeljima. Koja se nije srušila kad je vuk puhnuo.<
><
>Dakle, zato treba dignut glavu gore. Sva sreća pa smo uočili poteškoće i nepravilnosti na vrijeme, i sad ćemo djeci dati priliku, a time i nama da uživamo s njima, i oni sa nama. Jer smo
ižni roditelji, koji uče i koji iznalaze načina da svojoj djeci pomognu, i koji ih bezrezervno vole. Do svemira i natrag, kako kaže moj nećak.<
>Svima velika, velika pusa. Nadam se da ćemo se uskoro sresti na jednoj kavici na kojoj ćemo uživati u tome i pokazivati jedni drugima kako smo napredovali, razne vježbice, čemu smo se sve dosjetili da to vježbanje bude veselije.... i pričati o tome kako smo se dosjetile ispraviti algoritme, a ne
isati petlje, i mijenjati matične ploče.<
> <
><
><
><
>Edit: editirala onog smajlića gore sa ljubavnom porukom Forumu - takav je trebo bit. Al' mu kriv algoritam. Ispravila ja Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><i>Edited by: Neda3kids at: 28/3/06 13:08<
></i>
"I had found my true place in the world, the place I fit, the place I shined." 