Postao/la Neda3kids » 14 stu 2005, 11:45
Evo mene jopet. Obzirom da sam ja tu moderatorica, ja ću malo pokušat - na svoj način - što znači podužim postom opisat kaj ja točno mislim. Da ne bi ispalo da te netko , već jedino želimo upozorit, do
onamjerno i reć ti da neki postupci možda i nisu do
i - gledajuć na dulji rok.<
><
>Ja sam ti tu jedna mama koja je skoro od prvih početaka s ovim Forumom. Pa je s njim čak i evoluirala i iz svog prvog nicka N2k postala N3k ( Forumašicama).<
>A kak sam počela. A slučajno, k'o većina nas, vjerujem. Uglavnom, javila sam se prvi put kad mi je, sad srednji sin, imao neka 2 mjeseca. Zašto? Upravo zato, jer smo imali neke stojbe vezane uz hranjenje, dojenje i tako dalje… opisat ću podrobnije. A sad idem ispočetka da vidiš da nismo baš sve bez problema sa hranjenjem….<
><
>Moja prva kćer bila je, što se tiče sisanja, užasna. Kamo sreće da sam dobila neki školski tip bebe, ali ne…. Ona je jela, jela tj. sisala, sisala…. Meni se tad činilo neprestano. Nismo niti do trga mogli prošetat (a imamo s kolicima 15ak minuta) a da se ona ne zadere da je gladna (tad je imala oko 2 mjeseca kad smo krenuli u te šetnje). U to vrijeme mi nije baš bilo fora dojit u javnosti, tim više kaj je i MMa to znalo pogodit - sramil se čovjek valjda. Kad god bih posumnjala da dijete nema dosta, i da jednostavno moja produkcija nije dostatna - nisam dobila podršku (izuzev mame kojoj nisam htjela povjerovat) za dodavanje adaptiranog. Već su svi vikali i vrištali (tako mi se tada činilo: DOJI, DOJI….). Što je kod mene izazvalo određenu frustraciju, a nisam se ohra
ila raditi test. Naime, svi govore dojenje je najbolje za dijete, a moje je stalno nezadovoljno i ljuto, i tužno i nije sito. Uglavnom tako je išlo skoro 5,5 mjeseci…. Malo me razuvjerilo sve to skupa, odnosno ponadala sam se da smo uspjeli kad je L. počela spavat cijelu noć oko 2, 5 mjeseca tj. 7 sati u komadu - ali to je vrlo
zo prestalo - s nekih 3, 5 mjeseci. I prešlo na svaka 2 sata po noći. I tako trajalo, trajalo, trajalo<
>S 4 mjeseca počeli smo nadohranu sa sokićima, vrlo
zo sa kašicama i tako mic-po-mic dogurali i do sjedenja i prehrane krutom hranom. Ali….. kako smo bili naučeni da nikad nije dosta, uzela sebi za pravo da ja odmjerim o
oke i odredim koliko će ona pojesti. Posljedica svega toga je pomalo gojazno dijete, zato kaj ju je mama našopala jer se dijete nikad nije dovoljno najelo kad je bilo na dojci, i sito i zadovoljno zaspalo.<
><
>Kad je L. imala 2 godine i 3 mjeseca rodio se T. I taj je bio genijalac. Najeo se, i zaspao. Odćorio 2 do 3 sata pa opet. Sa nekih 3 tjedna naglo je učestao tražit i tada sam ja, zbog iskustva s L. dodala flašicu. Dijete se vratilo u "normalu" tj. spavanje, i tako je bilo čitav život. Ko švicarska vurica. Jedino što je znakovito jeo puno, puno manje o
oke negoli su pisali na kutiji (nije eto bio prosječan), i znao je jesti češće. Ali ja sam pustila. I dan danas, a eto ga već petogodišnjak, mora jesti često ali male o
oke (osim pažgeta - op.a - špageta s umakom bolognese), i ako ne jede - jao si ga nama - unervozi se pa se dere. Odnosno ždere nas. On je sušta suprotnost, mršavko - zovemo ga komarac ili biafra - kako kad. I jednostavno nikad nije bio za neko guranje hrane u usta - jasno je pokazao kad mu je bilo dosta, ali je zato zahvalno spavao i dokazivao da je sit. Eto, s njim sam se javila na Forum, i progovorila o svojim osjećajima vrlo iskreno i svojim iskustvima koja su meni, pojedincu, pokazala i dokazala da dojenje možda nije jedini izbor, već da se treba misliti i na majku koja treba biti opuštena i zadovoljna i td. itd. itd. <
><
>Sad imam treću. Rodila sam ovo ljeto, kad i Mirbilos, kad i mamanoja Nije lako. Ali prisutnost ovjde, razgovori s mamama, mogućnost da i ja mogu nazvati Rodin telefon, savjeti - dovelo je do toga da ja svoje dijete i dan danas dojim, da znam da možda nije uvijek zadovoljno i sito, da joj - opazim li da je produkcija mlijeka manja - opušteno pripremim jednu flašicu adaptiranog mlijeka - i da znam da vjerojatno ovaj put činim za svoje dijete najbolju moguću stvar. Dojim je, i ne odustajem od dojenja, ali isto tako želim je naučiti da je lijepo kad si sit. Nedavno sam razgovorala o dohrani s par cura, i uvijek su se malo lecnule kad sam rekla da ću počet sa sokovima uskoro. No, kako vrijeme odmiče, moram priznati da polako odustajem od te ideje. Jednu sam noć razmišljala što ću i kako ću, i nekako sam zaključila da je i ovo što radimo s adaptiranim jedna vrst dohrane. Pa sam opet na jednoj konstruktivnoj kahvici dobila potvrdu da ispravno razmišljam. Što bi značilo da ćemo sokove odgodit za neku bližu dalju budućnost.<
>Inače jede vrlo često, i po danu. Nedavno je divno spavala po noći, a sad je počela tražit svaka 2 sata. Povijest se ponavlja. No i dalje ne mislim davati nekakva rižolina za večeru, zdrepane banane na vrhu žlice kao da se stolica poveže i onda nema kolika, ili posljednji o
ok adaptiranog. Jednostavno, ako ocijenim da imam dovoljno mlijeka onda šibamo samo dojenje. A ako skužim da je nervozna, i da traži svakih sat vremena, onda joj pripremim jedan o
ok adaptiranog. <
><
>Što se tiče stavljanja rižolina u mlijeko i /ili pijenja kašica na bočicu, ja nisam pobornik toga. Zašto??? Samo iskustvo. L, dakle prvoj, probala sam par puta dati čokolino na flašicu. Uvijek, ali uvijek sam nakon takvog ispijanja čokolina (s isključivo križom na NUKovoj dudi) imala povraćanja nakon nekih pola sata - te smo nakon 3 epizode od toga odustali. Jednostavno joj je to bilo prenaglo natrpavanje želuca. T. to nismo niti probali dati.<
>I ja nekako smatram da u flašicu treba ići tekućina - dakle mlijeko, čaj - a ne kašasta hrana. Kašasta hrana po mojem uvjerenju treba se jesti žličicom - pa obzirom da beba za to postane sposobna s nekih 4,5 mjeseci (neka već tada do
o drže glavicu i pomalo sjede), može se probati. Osim toga, grozila sam se, i još se grozim natrpavanja u moju djecu raznih "lina" flašicom - a u njima ima šećera, a na kraju krajeva to je vrlo lako probavljiva hrana dakle nema efekta sitosti - barem ne za dugo. To vjerujte mi znam po sebi - jerbo ako jedem za doručak čokolino - eto me za sat vremena gladne. Pa vjerojatno se tako osjeća i mali trbuščić, i po meni samo smo unijeli malo više šećera negoli smo trebali, zasitili za trenutak - ali ništa bog zna šta puno napravili.<
><
>Kraj sebe imam i nećaka, s kojim njegovi roditelji muku muče s hranjenjem. Pa stoga vjeruj, Mirbilos, znam kako roditelj može biti frustriran i očajan s djetetom koje ništa ne jede. No istovremeno mi se čini, kako ima i pogrešan pristup hranjenju. Svako jutro prije vrtića popije flašicu punu do vrha mlijeka s rižolinom, ne stiže na vrijeme u vrtić na doručak, i jede tek ručak. Dijete jednostavno svaki dan pregladni, i za ručak baš niti ne jede puno - tako kažu roditelji. No, možda pojede sasvim dosta. Svi ga za stolom mole da jede, da stavi nešto u usta itd. itd. I svjedoci smo njegovog stavljanja na dijetu - a pod tim mislim da često neće ništa jesti, ili jede samo određenu vrstu hrane. Roditelji su uglavnom očajni, a on je mršav. <
><
>Ono kaj ja znam iz iskustva je i to da bebica neće vući jer se
zo umori. No u tom umoru možda leži vrag. Ili joj ne paše duda - kaučuk ili silikon - treba promijeniti, možda joj prejako curi iz nekih duda pa joj smeta, možda smeta nešto u ustima, a možda treba i pedijatra upozoriti da se beba umara i prečesto zaspi s nedovršenim o
okom jer se umori od sisanja. Možda ima neki alarm koji treba znati poslušati. Osim toga, Mirbilos, beba je koliko sam čitala ima dijagnozu RNS (rizična neurološka simptomatologija) - možda je povezano sa sisanjem, trebala bi pitati na grupama potpore da li ima veze.<
><
>Moje mi iskustvo s djecom govori, da je jako, jako bitno kako se postavljaš prema prehrani. Ono što sam imala s L. i kako sam je utovila upravo zbog neprestane bojazni da nije dovoljno pojela, ima za rezultat što je preteška za svoju dob. Ne mogu reći da je debelo ili gojazno dijete, ali problem postoji - i ona je pomalo nesretna jerbo su je u vrtiću znali zafrkavati. Danas trenira, i puno se kreće pa smo to na neki način stabilizirali.<
>T. je potpuno drugačiji. Nikad ga nismo forsirali u jelu - upravo zbog L. - i dopustili smo mu da si sam odredi ritam. Ali bio je i zahvalno dijete po tom pitanju - iako je bio "flaširan" pa možda i u toj flaši leži zec.<
>K. će me možda uvjerit u to, a možda i razuvjerit. Ali u svakom slučaju, ne budemo niti proširivali rupe niti hranili kašicom na flašicu - iz već navedenih razloga. Zbog bliske budućnosti koja će nas stići za 2 ili 3 godine.<
><
>Nadam se da se nitko nije osjetio povrijeđen ili uvrijeđen. Jednostavno sam željela reći da znam koliko se jadno moraš osjećati kada ti dijete ne želi jesti… ali da isto tako tom problemu treba pristupiti ozbiljno i pokušati otkriti uzrok. U stvari, uvjerena sam da želiš svojem djetetu najbolje, i da se pritom i ti želiš do
o osjećati, i da želiš da vam ovi dani prođu u lijepom sjećanju - bez trzavica. Vjeruj mi, znam kako možeš biti frustriran s tim hranjenjem, ali to vas može dovesti u konflikt. Jedne s drugima, a na kraju i sa samima sobom. Nadam se da sam pomogla, i da nisam jako zadavila. <
> Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><
><i>Edited by: Neda3kids at: 14/11/05 12:38<
></i>
"I had found my true place in the world, the place I fit, the place I shined." 