Život prije i poslije trudnoće

[frrr]

Drage trudnice,

palo mi je na pamet otvoriti temu u kojoj bismo pisale što nam se, kako i koliko promijenilo u životu otkako smo trudne. Svi statistički podaci tipa godine, bračni staž, broj prethodne djece i slično su dobrodošli. Sve ostalo (planirana trudnoća ili ne, životne okolnosti) je dobrodošlo.
Promjene na koje mislim su fizičke, emocionalne, socijalne, odnos prema sebi i drugima, navike, oblačenje...ma, štogod vam padne na pamet!

Ja prva:

FIZIČKI:
- cice su mi narasle, zasad za jedan broj samo na sreću
- ten mi se pokvario
- napuhnuo mi se trbuh i narastao malo, izgubila sam struk, šmrc
- dobila sam dvije strije

EMOCIONALNO:
- postala sam blaža


DRUŠTVENO:
. prestala sam izlaziti svaki vikend i šalabajzati stalno okolo po koncertima, klubovima, izložbama, festivalima... (bih ja, al se osjećam umorno)
- manje visim po birtijama, više sam doma
- eh, da! preselila sam kod dečka
- smirila sam se

NAVIKE:
- prestala sam piti alkohol
- prestala sam pušiti
- počela doručkovati
- smanjila kavu


Kad bih jednom rječju morala to izraziti, rekla bih - smirila sam se.

Inače - godina 29, u vezi - brak možda poslije, neplanirana trudnoća, prva, naravno. Financijski uvjeti jako dobri. Napredovanje u poslu taman uzelo zamaha, to će mi nažalost morati stagnirati.
Nekućanski tip žene.
Plivam u novim vodama.

A sad vi....

[plavooka12]

ajde da i ja nešto napišem!

imam 26 (nepunih 27) god., u braku 2 godine, zajedno živimo 5 god., prva trudnoća, planirana, stasus na poslu: gotovo nepromijenjen već 5 godina i nema naznaka da bi se uskoro promijenio. Financijska situacija je srednja žalost, ali imamo krov nad glavom i svoj kruh u rukama!

promjene:
fizičke- dobila 12 kg, cike narasle za jedan i pol broj, ali bojim se da će sad tek početi rasti, ten mi se jaaaako popravio i dobila podosta strija u donjem dijelu trbuha u zadnjih mjesec dana, noga mi je narasla u dužinu za jedan broj

emocionalne- postala sam još osjetljivija i cendravija

društvene- sve više uživam biti doma i u društvu ljudi koji već imaju dječicu, jer mislim da ostali ne shvaćaju kako je to vući trbuh za sobom

navike- pijem manje kave i redovitije jedem manje obroke, rijetko večeram, jedem manje slatkiša, a više voća

[Kolberg]

frrr samo da pozdravim topic, baš čekam izjave već postojećih mama. Ja nisam imala pojma kako će mi se život promijeniti.

[frrr]

dominika, ne plaši me

ja sam ti, naivno, kad me doktorica pitala 'ako ste trudni, je li to pozitivno ili negativno?', odgovorila 'neutralno' (misleć, nije da sam htjela i planirala i očekivala, ali nije ni tragedija i katastrofa)..na što me ona pogledala i rekla - kako neutralno, pa život će vam se totalno promijeniti ako ste trudni...

[dora18]

e da se pridružim!

24 godine, 3 godine u braku, borba protiv neplodnosti na vlastitu ruku trajala 2 godine (uspjela!!), trudnoća-željena, financijska situacija zadovoljavajuća, poslovno, 2 godine isti status, sretna što mogu malo pobjeći i potražit svoj mir.

Fizički: cice narasle odmah za min.jedan broj, trbuh se počeo ukazivat već u 7.tjednu, struk još prisutan, nabacila do sada 6 kg, ten se polako popravlja,

psihički: urnebesna radost zbog bebe i trudnoće, počeli strahovi kako zašto kada, postala sam povučena u sebe, bavim se isključivo trudnoćom i bebi stvarima

društveno: od kako sam na bolovanju, na nuli skoro, osim izlazak u šetnju, šoping (kojeg najrađe obavljam sama), posjetim obitelj, prije trudnoće isto nisam više toliko lumpovala uokolo, smirena sam već godinu dana kaj se toga tiče, ali dobro mi je tako, našla sam svoj unutarnji mir


mislim da je to uglavnom to....

[frrr]

ja još tražim svoj unutarnji mir, priznajem, jer ja jesam aktivna osoba i sve me zanima i svuda bi išla. moram priznat da se bojim toga da me počne zanimati samo trudnoća i beba i ne želim to.

ali kad sam sad taaako umorna i nemam snage za šalabajzat. a ne čmrlji mi se doma.
jedva čekam da počne sezona u kazalištima!

[Maslacak]

Nisam vise trudna (barem se nadam da nisam.. hehe)..
Promjene u prvoj trudnoci:
- udala sam se nakon godinu i 9 mjeseci veze, skro isto toliko zajednickog zivota
- promjenili smo auto- trebao nam je veci
-pronasli smo drugi stan u drugom gradu (poceli se seliti 20 dana nakon poroda)
-dobila sam boravisnu vizu

-pusiti sam prestala nesto prije zaceca jer smo trudnocu ipak planirali
-nakon mrsavljanje od par kila u prvom tromjesecju trudnoce- dobila sam jos 8 kg na predtrudnicku tezinu
-oslabljen apetiti
-pred kraj sam dobila strije po trbuhu
-grudi mi se nisu povecavale u trudnoci

-bila sam emocionalno puno osjetljivija
-isto mi je vise godilo drustvo osoba koje su vec imale djecu
-pocela sam skroz drugacije gledati na roditeljstvo, dojenje ali i zato sto sam se educirala po forumima


E sad druga trudnoca:

-poceli smo ozbiljnije traziti sebi kucu, napokon ju nasli i kupili pa se i preselili opet u drugi grad

-izgubila sam u prvom tromjesecju 6 kg, od toga do kraja trudnoce nadoknadila 5.5 tako da sam na kraju bila pola kg laksa nego prije trudnoce- srecom pa je beba bila velika i zdrava, samo sam ja smrsavila
-oslabljen apetit i stalna zgaravica
-cice su mi se isto smanjile- moguce i zato sto sam prestala dojiti.. nisu rasle do par dana nakon poroda...
-dobila sam jos strija po trbuhu

-puno sam brze i lakse planula nego inace
-pojacana suosjetljivost... svaki me film mogao raspekmeziti

Mozda se sjetim jos koje promjene...

[watani]

znaci, ak sam ja to dobro skontala, tema je “zivot prije i u trudnoci“?

kad meni netko veli “poslije trudnoce“ onda si mislim na sve ono kaj je doslo skup s bebom, nakon poroda.
a o tome bi se ja imala kaj za raspisati....

[frrr]

joj, sorry, krivo sam napisala - prije i poslije zatrudnjivanja....
al možeš ti i o životu poslije poroda, štoviše!

[dora18]

ja još tražim svoj unutarnji mir, priznajem, jer ja jesam aktivna osoba i sve me zanima i svuda bi išla. moram priznat da se bojim toga da me počne zanimati samo trudnoća i beba i ne želim to.

ali kad sam sad taaako umorna i nemam snage za šalabajzat. a ne čmrlji mi se doma.
jedva čekam da počne sezona u kazalištima!

ja sam pošvrljala što sam mislila, možda i previše, tako da mi je ovo sada super, al je razlika valjda to kaj je moja trudnoća planirana a tvoja ne, pa te izbacila iz takta i normalnih okolnosti.....svako ima svoje vrijeme, ja sam se već prikovala obiteljskom životu....

[frrr]

oh, pa i ja sam se našvrljala jako puno, ali ne mogu/nisu me sad odjednom prestale zanimati stvari koje volim! i nikad me neće prestati zanimati!

da, moja nije planirana pa me malo izbacila iz takta, ali ja nikad ne bih valjda bila spremna na planiranu. uvijek bih se trebala odreći nečega i ispretumbati si život. zato si mislim da je dobro da me ovak strefilo.

[Trini]

Prije trudnoce:
- pusila
- sama sebi bila centar (most of the time)
- imala na raspologanju sve vrijeme svijeta, samo toga nisam bila svjesna.

Nakon trudnoce:
- magistrirala (s jednim) i doktorirala (s dvoje djece)
- pocela zivjeti puno organiziranije, u puno manje vremena obavljati vise stvari
- otkrila jos par centara u svojem zivotu.

[iris]

bojim se da vam ne gurnem topic u drugom smjeru, ja nisam aktualna trudnica, ali ono sto se najvise promijenilo i sto se dugo dugo nije vratilo je osjecaj da vise ne pripadam i odgovaram samo sebi i s tim sam se tesko mirila

Fizicki i psihicki su mi obje trudnoce bile izuzetno zahtjevne, kad se sjetim kako sam se osjecala i sad mi je knedla u grlu , ni B od blazenog stanja

Navike mi se doduse nisu drasticno promijenile osim sto sam se prestala sa svim porocima ali nacin zivota mi je i prije bio poprilicno penzionerski pa bar tu nije bilo velikih shokova.

[dora18]

frrr, ja vjerujem u sudbinu, pa smatram da je to eto najbolji način da ti se dogodila trudnoća, vidjet ćeš da će ti se razmišljanje i sve promijenit uz bebu

[mybaby]

kod mene to ide ovako
25 godina, 5 godina braka, druga trudnoća
promijene iste kao i u prvoj, ništa se nije promijenilo

-ne pušim od kad sam saznala da sam trudna, ne pijem kavu, gazirano , čaj...
dobila 4 kile više od početka trudnoće, ten se pogoršao, mislim da bi se mogao i popravit do kraja-bar se nadam
-od kad sam trudna nemam volje ni želje na kave sa frendicama pa je društveni život malo opao ali vratit će se to u normalu
- financijska situacija zadovoljavajuća
- poslovna u 2 godine staža jednom promaknuta za sada
-psihički- u prvoj sam bila cendrava stalno a sada sam jedan dan anđeo drugi vrag ,hormoni

[Jullishka]

Pre trudnoće mi je uglavnom ceo život bio žurka!
U trudnoći sam dobila 17kg + na mojih milion Pošto sam se zgoila pre nego što sam ostala trudna.
Dobila strije u jednom danu i plakala kao nikad do sada. A mazala sam se i pazila sam, nije da ne...
Emocionalno sam bila u pizdu materinu nikakva...ili bolje, jaaako emotivna pa sam i na reklame plakala. To mi je ostalo izgleda, ili još uvek možda traje to zbog hormona i dojenja
Društveno sam bila super. Družila se sa svim ljudovima iz okoline, trudne, netrudne, ovde na forumu sam učila dosta a i visila dosta išla na žurke, 4 dana na EXITu, čak sam i puštala muziku na jednom brodu
Prestala sam pušiti i piti i raditi još poneke stvari jela malo bolje, unosila voće u svoj organizam, po prvi put u životu
Uglavnom sam se dosta smirila, i spavala..nekako mi je bilo baš do spavanja dosta vremena...
Sreća, pošto sada nemam spavanja evo već 11 meseci
Ah da, zaboravila sam...živim sa MM od januara prošle godine, u braku godinu i po...finansije ok! A imam 31 godinu... osećam se dobro u svojoj koži, još da prdo počne malo više da spava a i da skinem šlauf i guze, nekada....

[Deirdre1]

Prije - kava obavezno 3-4 na dan, nisam jela cijeli dan kad sam bila na poslu, doručak gotovo nikada osim vikendom ili kad bih radila popodne i to su mi musle bile najveći domet. Do unazad 9 mj (imala sam i vanmaterničnu,i odonda počela dobivati kile) nosila sam veličinu S i varirala od 50-55 kg.Salamu sam jako rijetko jela.Imala sam tri obroka dnevno vikendom, u tjednu jedan najviše dva dnevno.Radila sam.


Poslije -kavu sam počela opet piti tek prije 2 tjedna jer mi nije pasala u početku trudnoće i to nesicu,doručak obavezan i to salama, pekmez,putar...Dobila 8 kg u tri mjeseca, i sve ono što se s kilama dobiva.
Jedem 5 puta na dan...Ne radim.

A emocionalno sam postala čangrizava tak kaže mm

Imam 28 g. i 10 mj sam u braku.

[Kolberg]

frrr niš ne brini moja trudnoća je bila planirana pa me izbacila iz takta Ja sam jako ponosna što sam sačuvala neke svoje stvari koje me zanimaju, kao i vaćina nas. Kao u trudnoći tako i poslje poroda. Uvijek si razmišljam, pa moram imati nešto što jako volim, pa šta će biti kad mi djeca narastu a ja ostarim? Praznina? A ne, tada ću saditi cvijeće (šala) ;-)

[SanjaMK]

pa promenili se prioriteti. Nikad, ni pre trudnoce, ni za vrijeme, nit nakon nje nisam izgledala dobro . Znaci na tom planu se nista nije promjenilo. najvise sam se promenila ja. Meni je bilo malo tesko kada sam bila trudna jer sam bila jedina u mom drustvu. I one bi se znali javiti i pricati kako su se proveli sinoc, i koja se koliko napila i kakvu su glazbu slusali, a ja jednostavno nisam imala snage da im kazem da bas me briga. Da me to toliko ne zanima, da ne mogu opisati Prvu godinu sam bila samo doma, sa teom. Nakon toga, sve vise i vise vracam si svoje stare navike (izlasci i sve sto oni nose ), mada sam svejsna da nemogu pratiti svoju ekipu. Nit fizicki, nit finansiski.
A ono sto sam se najvise promjenila je to sto sada znam o cemu vrijedi zivcirati se. Kada ih cujem (opet ja o prijateljicama) kako se zivciraju te je ova ono rekla, ona je zakasnila, ma sta ti ja znam smesno mi je, jer ne znaju kako izgleda kada bebus ima prvu temperaturu, isto ko sto ne znaju da se niti jedan izlazak do 5 ujutru sa cjelim alkoholom ovog svijeta ne mogu mjeriti sa radostcu njegovi prvih koraka. I zato sam smirena. Oni jednostavno ne znaju

[Gloria's Mum]

Nema razlike.

Sad sam mama i imam "privjesak" za sobom,uskoro cu dobit jos jedan

Ostalo je isto.

[mahima]

Sve, sve je sada bolje nego prije (prvog djeteta). Ne izgledam gore, a osjećam se bolje.
Ukratko

[ancica]

Osnovne stvari koje su se kod mene promjenila se mogu svesti na ovo:
Prije sam:
- puno putovala
- zivjela vise-manje po principu "lako cemo"

Sad sam sa dvoje stvarno male djece i cudim se sebi koliko sam se uspjela smiriti i poseno organizirati. Nista mi nije problem, ali ipak se radujem danu kad cu s njima mocu ici u planine i na neka malo duza putovanja, kao i trenutak kad cu uspjeti procitati vise od 2 stranice knjige prije nego se jedno probudi

[Hajdi]

Joj što su mi simpatične ove mame koje su prvi put trudne ;-)
Uživajte jer vidim da imate puno vremena za razmišljat

Kako sam se ja promijenila - postala sam bolja osoba. Za to mogu zahvaliti svojoj djeci.

[frrr]

Prije - doručak gotovo nikada osim vikendom ili kad bih radila popodne i to su mi musle bile najveći domet. ...Salamu sam jako rijetko jela.I

...Poslije - doručak obavezan i to salama, pekmez,putar...

oprosti što pametujem, ali musle su ti bolje nego salama
salama ti ne treba, vjeruj mi, ni inače ni u trudnoći (ti ostaci ostataka i konzervansi ti mogu samo odmoći)

ajmo dalje...
vidim ja da smo mi friške i novopečene vama zabavne i simpatične, ali dajte malo nešto podijelite s nama
znam da sigurno se to ne može riječima sve izraziti i opisati i da ćemo osjetiti, ali mene zanima što više osobnih iskustava pravih žena...

ja se ne želim skroz promijeniti, kako neke ovdje govore s namjerom da me utješe. točno toga se i bojim.
ja želim ostati ja, samo ja koja ima dijete, a ne postati neka druga osoba i Nečija Mama.
Ne mislim da se neću promijeniti uopće, znam da hoću i veselim se promjenama i novim prioritetima, veseljima i mukama, ali želim ostati ja, želim zadržati svoju osobnost.

Inače, ovo je možda prava tema da vam se pohvalim/pojadam da sam dobila ponudu za novi, užasno izazovan posao i napredovanje, ali sam morala odbiti bez razmišljanja (radi se o projektu na kojem bih trebala dati ful angažman i za koji im treba netko tko neće za 3-4 mjeseca otići na porodiljni).

Moram priznati da me to malo frustriralo.

[eli]

ja se ne želim skroz promijeniti, kako neke ovdje govore s namjerom da me utješe. točno toga se i bojim.
ja želim ostati ja, samo ja koja ima dijete, a ne postati neka druga osoba i Nečija Mama.

nemoj uopće razmišljati o tome, nemoj željeti sebe istu ili drukčiju za godinu ili pet. pusti da sve ide svojim tokom i budi spontano svoja. djelomično ćeš se promijeniti. mijenjala si se i sve ove godine dok nisi bila mama.
sigurno je da ćeš vremena za neke gušte imati manje pa ćeš si morat složit u glavi listu prioriteta. npr. gledat ćeš samo najbolje predstave, a ne sve one koje bi mogle biti zanimljive, čitat ćeš samo one knjige za koje vjeruješ da su dobre, a ne sve koje ti padnu pod ruku...

opusti se.

što se posla tiče, bit će još dobrih prilika. gledaj naprijed, a ne u nazad.

:juhu

[Trini]

Rodjenjem djeteta ne postajemo druge osobe, nego u sebi okrivamo nove dimenzije nase osobnosti. Kuzis, kao sto sa 19 godina mislis da sve o sebi znas, onda dozivis jos 10 godina, skolovanje ,posao, veze, iskustvo, rad na sebi i sl.... pa u 29-oj si to jos uvijek ti ali bogatija spoznajama o samoj sebi, sto si dokazala kroz razlicite situacije i ono sto si prozivjela... eto tako bih ja opisala kako se zivot promijeni u i nakon trudnoce.

Meni su djeca prije uvijek prije izgledala kao teska obaveza ... i stoga sam se stvarno iznenadila kad sam postala mama jer sam dozivjela skroz neke druge, puno pozitivnije emocije, i uvidjela sam da sam u stanju primati i pruzati ono sto nisam mogla niti u snu ocekivati od sebe.

[JiA]

Meni su djeca prije uvijek prije izgledala kao teska obaveza ...

Meni nisu. Skroz suprotno.
Sada vidim da su djeca ogromna obaveza. I vidim da često puta nisam u stanju toliko i toliko i opet toliko davati.
Ali dajem.

Što se tiče mene prije i mene poslije, ne sjećam se sebe u prve 3 godine majčinstva. Zapravo, ne želim se sebe sjećati. Nije bilo dobro.
Sada sam to opet ja. Vjerujem, puno bolja osoba nego ranije. Ista sigurno ne.

[Trini]

JiA, ti si imala blizance, tu su obaveze vjerojatno teze od svega sto ocekujemo.

[frrr]

tnx, ženske.

ma znam da je normalno da se ljudi mijenjaju i, kao što rekoh, nije da ja imam fiks ideju da moram ostati uvijek ista.
mislim da bi najtočnije bilo reći da se - da, pomalo bojim.
strah me. strah me novog i nepoznatog. strah me odgovornosti. strah me neuspjeha.
znam da je to iracionalno i da ću ja to sve moći i da će mi biti super na kraju, ali mislim da je sasvim ljudski da sam zbunjena i preplašena. i vjerujem da nisam jedina.

doktorica mi je samoinicijativno pričala o tome. rekla kako su žene, čak i one koje su najpomnije planirale trudnoću, zbunjene i rasplaču se od muke kad vide plusić na testu.

ja nisam bila spremna biti mama, to priznajem. al sretna sam što sam trudna, doista jesam.

[patkica]

pa život će vam se totalno promijeniti ako ste trudni...

Ovo mi je nekako zapelo za oko... u trudnoci ti se promijeni zivot utoliko sto lagano, nekim svojim vlastitim tempom mijenjas razne navike i razmisljanja. Medjutim ovo "totalno promijeniti" bih ja rekla u kontekstu ... nakon sto rodite... jer tek suprotno od onoga sto vecina trudnica (po prvi put trudnica - tu ukljucujem i samu sebe - tako sam razmisljala) misli i ceka - da sve bude gotovo i da rode - samim porodom tek sve zapravo pocinje.
Sve promjene - zivota, navika, prioriteta, nacina funkcioniranja, razmisljanja itd itd.
Vecina nas ima ambiciju da ostanu svoje, a ne samo Necije mame i sl. Zapravo, to smatraju pod normalno.
Al jeziga. Dobit ces pol metra i par kila svojih gena u ruke s rijecima: Dovidjenja i snadjite se i pitat ces se Kaj sad?

Svi mi nekako dodjemo u fazu da se vratimo u to da budemo svoje (drugacije, bogatije, promijenjene neminovno), al prvo vrijeme (godinu, dvije... kako ko...) na zalost vecinu vremena funkcioniras iskljucivo kao Necija mama. Na svu srecu, obicno ti to i ne smeta. Meni nije. S tim da nisam bila zaista klasicna pekmez mama (ovo nije pogrdni izraz, jer su mi mame koje u tu kategoriju svrstavam drage i slatke i imam puno takvih prijateljica), nego sam se trudila imat svog zivota tatlane... al u jednom trenutku (porodom) ti se jednostavno dogodi sto je netko gore vec napisao - da vise nisi centar svog svemira, i trebat ce dosta vremena da to ponovno postanes.
Recimo - "svoja ja" je bila velika velika spavalica. Cak sam pred porod govorila (jer mi je tesko bilo spavat pred kraj i stalno sam se budila nocu): da jedva cekam da rodim da se napokon naspavam.

Sta da kazem... i dalje to cekam, nakon 6 godina...