evo ovako...
noa je krenuo u vrtic ovaj ponedjeljak. vodi ga svako jutro teta koja ga cuva od kada je imao 15 mjeseci, koju obozava i koja je doslovno dio obitelji. odvede ga na jutarnji dio, na igranjac, u vrticu bude oko sat vremena.
mislili smo ga tako voditi svakodnevno, na pola sata, sat vremena, pa sve duze (koliko ce sam to htjeti i dozvoliti) i tako do ljeta, odnosno 6. mjeseca kada u vrticima pocinju dezurstva. on ce tada ionako na more, a s vrticem full time pocinjemo u rujnu (noa ce tada imati pune 3 godine i dva i pol mjeseca).
ponedjeljak je prosao super. teta ga je ostavila u vrticu i rekla da ide u ducan i da ce doci po njega. dosla je za pola sata, on je vani trcao s klincima i ganjao curicu niku koju je stalno htio ljubiti
.utorak, vrlo slican ponedjeljku, sve pet.
u srijedu je na putu do vrtica bio prilicno tih i miran, nevoljko je usao u vrtic. kad je teta cuvalica dosla po njega on je sjedio u krilu vrtickoj teti i bilo je vidljivo da je do maloprije plakao, no ona ga je uspjela umiriti. naime, u jednom je trenutku shvatio da njegove cuvalice nema i poceo je plakati za njom. bio je u vrticu 45 minuta.
u cetvrtak je jedva usao u vrticko dvoriste, odmah je vikao da nece ici unutra u vrtic vec da ce ostati vani na igralistu. kad ga je cuvalica odvela gore nije ni suzu pustio, ali se grcevito drzao za nju i jedva su ih razdvojili. kad je otisla, tulio je k'o kisna godina, smirila ga je prica koju im je teta pustila i bio je vesel kad su se izasli van igrati. bio je u vrticu sat vremena.
jutros, petak, cuvalica ga doma nije uspjela niti obuci. nije dao ni da mu skine slapice, nije htio niti blizu vrata, ma niti u dvoriste van. ronio je krokodilske suze i vikao "hoce ostati u dubraviiii, tuuuu, s tetom elzoooom, nece ici u vrtic kod tete inoslaveeee". nije ga uspjela pomaknuti, sjedio joj je u krilu i drzao se za nju kao pijavica. eno ga doma, od vrtica nista.
sta da radim? s jedne strane, ne zelim ga traumatizirati jer se bojim da ce mu od same pomisli na vrtic u rujnu, kada ga budem tamo ostavljala 8 sati, biti zlo, a to zelim izbjeci.
s druge strane, htjela bih da do tog rujna ipak stekne nekakvu naviku i kada ga na jesen odvedem u vrtic da mu okruzenje bude poznato. ali bih htjela da isto to okruzenje pamti po lijepom, a ne po traumi.
rekla sam cuvalici da ga u ponedjeljak nekako mora odvesti. i u utorak, u srijedu ide na more za produzeni vikend tako da do onog ponedjeljka iza opet nece biti u vrticu. ustvari, ne znam kako se postaviti.

da li ga siliti, ili ne? da li, s obzirom da je sve ovo sada neobavezno, ne raditi mu traumu i ne voditi ga kad se tako zablokira, ili ga ipak odvesti?
kako mu pristupiti kad se tako ponasa?
evo, cuvalica mi upravo poslala sms da ipak idu do vrtica, samo pozdraviti djecu, zajedno.
ajde da vas cujem. bas me frka jeseni.








. 