iznadprosječno darovita djeca

[eli]

imge, sa tvojim postovima se u biti slažem (iako nešto manje sa mišljenjem stručnjaka, previše generaliziranja).

naravno da bi škola trebala pružiti mogućnost da se svako dijete razvija u skladu sa svojim sposobnostima. to bi društvu jako koristilo. znači i oni prosječni. ali nema prosječnog djeteta, svako dijete na svakom području stoji na drugom mjestu na ljestvici. po toj logici, svima bi trebalo pružiti individualni program, pomoć gdje zapinju, poticanje i nove izazove na područjima gdje su jači.
no znamo koliko malo ljudi radi i uplaćuje u državnu blagajnu i što se sve treba pokriti iz nje i kako svugdje postoje prioriteti bolje ne očekivati previše.

piko, nikako je ne smiješ kočiti u njenim interesima, a to i sama znaš. ne strahuj unaprijed, živi se iz dana u dan i djeca se mijenjaju.

moja je vršnjakinja sa tvojom. nije iznadprosječna, no isto neke poraze doživljava plačući i urlajući. stvar karaktera i emocionalne (ne)zrelosti. sve će doći na svoje.
da dijete prihvati realnost da je u nečemu bolje od drugih, a u drugim stvarima lošije treba se suočiti sa svim tim situacijama i razvijati sportski duh (važno je truditi se). moja je upisana u sport koji joj ne leži (mislim da joj niti jedan ne leži), ali nema veze, ovo je trening reda i truda i uživanja u sitnim rezultatima, bez megalomanije i egocentričnosti.

[nadicab]

eli, slažem se s tobom.
I baš zbog krivih predrasuda oko natprosječne / darovite djece, potrebno je o njima pisati kao i o svakoj djeci, da se vidi da kada ja kažem da je moja darovita, da to ne znači da se pravim važna; to je isto kao i kada kažem da je ona rukometašica.
Nažalost, doživljavala sam da se drugi roditelji osjećaju kao "napadnuti" jer njihova djeca nisu darovita; kada sam na samom početku njene otkrivene darovitosti rekla na poslu uz kavu da ona ide u "Bistriće", doživjela sam zajedljive primjedbe "A kuda mi onda da vodimo našu djecu, u Glupiće?"
A predrasuda oko uspjeha u školi pitaj samo profesore oko toga

[sunnyapril]

"A kuda mi onda da vodimo našu djecu, u Glupiće?"

a ne daj Bože da to slučajno kažeš pred nekim čije bi dijete "trebalo" biti pametnije od tvoga , npr tvog direktora.
no dobro, eli slažem se st obom o učenju dosadnijih predmeta-mojem ne ide povijest, priroda,nažalost, zbog dosadašnjeg lakog usvajanja gradiva nije razvio radne navike, a ako one nisu razvijene odmah sad je malo teže, ne kažem nemoguće.a t i je njihov veliki problem-e pa ni meni se ne da cijeli dan šibati po kući, pa radim, izvoli i ti obavi svoje
što se tiče vršnjaka, tu se ne slažem s tobom. darovito (iznadprosječno dijete , kako hoćeš) si ne može baš na svakom ćošku izabrati prijatelja jer jednostavno nemau blizini takvog djeteta te dobi s tim afinitetima.

[tajci]

ja sam naučila da ne govorim o M. uspjehu u školi. Nikome osim najboljoj prijateljici jer ljudi to zaista doživljavaju kao napad na njihovo dijete. Čak i ljudi s kojima sam relativno bliska, iz istog društva su znali imati komentare kako je on krenuo sa punih sedam godina u školu i da njegov uspjeh nije ništa posebne. Pa neka im, ako im je tako ljepše u životu, ionako me zaboli što misle.
Što se tiče programa s nadarenom djecom u školi, u zg-u vjerojatno funkcioniraju puno bolje nego u manjim mjestima, ali ono što sam ja shvatila u ove tri godine je to da je najvažnija u cijeloj toj priči učiteljica. Ako si ona da truda, onda je sve o.k. i tada sve to ide naprijed. A ako neće, možeš se na glavu postaviti pa neće ništa biti nego će se dijete provlačiti kroz školu pa kako bude.

[Plava]

teta mi je to nekako pokusala objasniti na nacin da on sebi zapravo intuitivno trazi drustvo koje ga razumije, trazi drustvo djeteta s kojim je na istoj valnoj duljini. to nikako nije bilo dosad tako... to mi je novina.dosad je mogao funkcionirati u grupi, ali sad ga to vise ne zanima...

di je tu problem? problem je ako ga tako postavite vi odrasli. dijete raste i socijalno sazrijeva. ni ti ne ispijaš kavice na dnevnoj osnovi sa susjedom sa kata samo zato što igrom slučaja stanujete blizu niti ne dijeliš svoj broj telefona po tramvaju. svatko si bira društvo prema interesima. bitno je da funkcionira u grupi kad je to potrebno i koliko je potrebno. nema više tri godine da su mu svi najbolji prijatelji i da je zaljubljen u pet curica istovremeno. ukusi i interesi se profiliraju sa vremenom. to što se teti čini da ne funkcionira u grupi je dijelom jer se radi o vrtićkog grupi, a on je sad skoro pa školarac, puno je djece mlađe od njega, nezrelije, on je vrtić prerastao. što je i normalno.

Ja ću ti reči gdje je tu za nas bio problem, moja se kćer nikako nije mogla uklopiti u društvo svojih vršnjaka jer su joj svi bili glupi i dosadni i njoj je bilo dosadno i bezveze razgovarati sa njima. A društvo vršnjaka je nužno potrebno svima pa tako i njoj. Kad smo prvi put krenuli kod TS na radionice, ona nije htjela iči u grupu gdje su bili njezini vršnjaci već u onu stariju, jedva smo postigli da shvati da su to njezini vršnjaci. Za njih je rekla da su djetinjasti, a oni su svi njena dob i svi su iznadprosjećno daroviti. Dakle svi su na istoj valnoj dužini.
Ona se je super osjećala u društvu sa starijima........
Sad već polako napredujemo, napokon je našla jednu ili dvije prijateljice u školi, iako ja znam da one nikada neće biti dobra sa puno ljudi (kao i ja) ali vjerujem da će s vremenom nači neki mali krug dobrih ali stvarno dobrih prijatelja.

Što se tiče instrukcija i ja sam tako prije razmišljala, ali sada vidim da stvari drugačije stoje, njoj treba pomoć je se nezna nositi sama sa sobom, a to je ustvari i preporuka psihologa. Dakle što sam ja tebala reči TS da neću plačati instrukcije darovitom djetetu? I to svojem djetetu kojem trebam pomoći.
Nitko od nas se ne hvali sa njenom darovitošću mi to shvaćamo, točno onako kao što je i Nadica rekla, kao da je rukometašica. Zašto tajiti ono što jesmo. Sad samo treba pronači naćin na koji joj objasniti da da su neke stvari nužne bez obzira što su njoj dosadne. Vjeruj mi da sam isprobale sve odgojne metode i zadnja mi je bila odlazak psihologu. Kazne, vika i prijetnje ne pomažu. Dok je bila manja dobila je i po guzi ali ni to nije pomagalo a sad je za glavu veća od mene pa mi je glupo da ju idem udarati a i vidjela sam da sila ne pomaže. Preostaje mi TS, silni svakodnevni razgovori, objašnjavanja- ma prave parlaonice zašto, kako i protiv koga, sve ono što već radim i svako veče molitva da ne pogriješim i na napravim krivi korak.
Nikad nisam niti sanjala da ću imati takvu kćer, ma mislim ona je moj život, moj ponos, sreća i veselje ali je teška i svojeglava. Sin je puno puno, drugačiji a od istog su materijala napravljeni.

[eli]

bogme, otišli smo na široko i dotakli puno tema.

super je što tvojoj curi radionice koriste i što stječe prijatelje. korak po korak, bez previše drame kockice se poslože.
to "svi su mi dosadni" nije (samo) zbog darovitosti. ima toga i kod moje, koja nije darovita još je mala, ali sad se trudim takvo negativno genralizirajuće razmišljanje prekinuti. razgovorom, kratkim i jasnim. moja je od malena prilagodljiva, svugdje se snalazila, kad joj netko ne bi pasao samo bi okrenula leđa. točno je znala nanjušiti kada bi je netko htio "zeznuti", a koga ona može "vrtiti". to sam primijetila nakon njenog trećeg rođendana i na početku bila sretna kako dobro pliva, kako nije tip žrtve bullinga i nije tip koji će upasti u kavge. s vremenom takav stav teži egocentričnosti i omalovažavanju drugih i nadam se da ćemo to izbjeći. svaka osoba ima i svoje dobre strane i treba se malo potruditi pronaći ih, prilagoditi se. na kraju krajeva, homo sapiens je preživio zbog mogućnosti prilagodbe i dobre socijalizacije, a i budućnost traži timski rad.

što se nekih stvari tiče, tu sam postala "stara škola". što možeš sama, odradi sama. pod cijenom lošeg uspjeha. neću ti guzu obrisati taman ti se zacrvenila. na instrukcije slično gledam. naravno da se kaznama kao osnovnom odgojnom metodom ne može puno postići, no oduzimanje privilegija zbog nedostatka uloženog truda nije tako strašno. ni na poslu nas ne bi platili kad ne bi ostvarili traženi rezultat. naravno da postoje i nagrade.

Sad samo treba pronači naćin na koji joj objasniti da da su neke stvari nužne bez obzira što su njoj dosadne.

to je to. treba naći način, ali i osobu od autoriteta. često mama nije ta, a dobra profesorica koju ne želi razočarati bi mogla biti. ili psihologica ili netko treći tko joj imponira, a da joj nije previše blizak.

tajci, uspjeh u školi nije za tajiti, ali nije ni zastavica za mahanje. kao što se u nekim krugovima ne govori o zarađenom novcu. intimna stvar, koja drugima ne ide ni iz džepa ni u džep.

[Plava]

Da trebam osobu koja će je upregnuti, jer meni to ne dozvoljava...a možda sam ja malo i preblaga baš zbog toga što meni nije imao ko pomoći, umrla mi mama dok sam bila u pubertetu, pa dijete sa teškoćama u razvoju i još hrpu stvari koje su me malo po malo dotukle, ali nedam se ja još do kraja. Zarekla sam si da ću joj pomoći i to ću i učiniti.
I da u pravu si za autoritet...ona sa tim ima problem jer njoj nije autoritet onaj koji je stariji ili je profesor, već isključivo onaj koji taj autoritet zasluži i zaradi kod nje ili se pokaže dostojan njezine "veličine" uff uff...
Ali dobra strana u svemu je što ipak uglavnom govori istinu, pa glavninu stvari saznam od nje a to mi e najvažnije.
Drago mi je da imam s nekim podijeliti ova svoja slova, pa makar i virtualno...već mi je dosta da me netko stalno okrivljuje za nešto, a ja dajem sve od sebe.

[SonjaV]

Pisala sam kako je L. teško naći prijatelje.Krenuo je u vrtić i satima bi crtao dok su djeca oko njega skakala i igrala se.
To je bio njegov svijet.
Kasnije smo skužili da su ga i znali tući, onako podmuklo kad teta ne vidi.
I nikad si neću oprostiti što nismo ništa primjetili, a on nam je rekao prekasno.
Ove godine je drugačije, svi su njegovi vršnjaci i vidim da ga vole.
On je sam našao način da se uklopi sa njima, radi gluposti, glumi i zabavlja ih sitnim nestašlucima ne koje teta ludi.
Meni je drago da sad ima ekipu, da ga djeca vole ali nekako mi je i krivo jer "glumi".

[anabama]

da imati darovito dijete je jako jako naporno za roditelje.
roditelji usprkos svim drustvenim poricanjima moraju omoguciti svom djtetu da se nosi sa samim sobom i neprestano mu otvarati sve vise i vise novih "vrata".

[nadicab]

Eli, meni je jasno da "sit gladnom ne vjeruje". Pa sam tako i ja s prezirom gledala na roditelje s VSS obrazovanjem kako plaćaju instrukcije svojoj djeci i u sebi ih proglašavala ili lijenim ili zatupljenim jer tko ne zna to gradivo?
Eh, sve se vraća, sve se plaća, pa sam tako i ja se našla u poziciji da mladoj dami platim instrukcije iz fizike (2. razred MIOC-a); dobili smo preporuku za "vječitog" studenta koji joj je to u nekoliko puta na veoma zanimljiv i shvatljiv način objasnio. Za razliku od mene, on joj je to znao približiti na takav način da je ona sve shvatila kako, zašto i tko s čime
Ona npr je glavna u razredu i okolici za instrukcije iz kemije jer kemiju obožava (ide ju i studirati); fizika ju i dalje ne zanima i tu provlači neku 2 na očaj svoje majke

[kokomamac]

a jel ima instrukcija za nezaboravljanje npr. cipela kad se ide van? il jakne. il torbe. il zadace. il glave na ramenima

ja bi recmo oman nekom prodala dvajst jedinica iq za neku normalu. socijalnu i emocijonalnu srecu. nirvanu. i kad to prodas, jos bi ostalo sasvim (pre)dovoljno, ihaaaj... od viska glava boli

totalni je bed kad je uz darovitost pridruzen adhd. tada se treba borit na dva fronta.

[thalia]

da vas pitam, iz ove perspektive kad vam klinci više nisu u vrtiću ili su pri kraju istoga, da je netko počeo raditi s njima tada, bi li vas to zanimalo?
biste li ih slali na te radionice i poticali/socijalizirali već tada?

pitam jer je to nešto što me zanima profesionalno i mislim da je važnije što prije otkriti, poticati i raditi na raznim vještinama, ali me zanima roditeljski stav.
biste li uopće pristale na testiranje klinaca koji su tako mali?

[SonjaV]

da vas pitam, iz ove perspektive kad vam klinci više nisu u vrtiću ili su pri kraju istoga, da je netko počeo raditi s njima tada, bi li vas to zanimalo?
biste li ih slali na te radionice i poticali/socijalizirali već tada?

Da, naravno. Naročito ako se radi na ovom zadnjem dijelu tj. socijalizaciji.

biste li uopće pristale na testiranje klinaca koji su tako mali?

Ovisi kakvo testiranje.

[piko]

pa klinci i jesu testirani....u našem slučaju testirala ih je vrtićka psihologinja.

prvo su tete izdvojili nekoliko djece iz grupe (dob od 5-6 godina), zatim ih je psihologinja testirala (to su isti testovi koje rješavaju sva djeca sad, pred upis u školu), na testovima su valjda zaključili koja djeca su potencijalno darovita i tu djecu uključila (naravno ako su dijete i roditelje to htjeli) u igraonicu....mi smo poslije testiranja imali uvid u te testove

na individualni rad bi pristala kad bi dijete imalo problema na bilo kojem polju...ovako ne znam šta bi odgovorila

čekam pametnija mišljenja od mojeg

[thalia]

da, to je kod onih vrtića koji rade s darovitima ili barem imaju nekog educiranog u tom polju. mislim da ih ne rade svi vrtići ili barem ne svi gradovi.

uglavnom se radi procjena testovima, ali i preko procjena roditelja i odgajatelja.
testovi su za procjenu darovitosti, dakle ništa drugo.

drago mi je da vam se sviđa

edit: biste li sudjelovale jednom mjesečno u radionici za roditelje?

[eli]

thalia, na kakav rad misliš? dodatno poticanje određenog talenta, rad na iq-u, rad na područjim gdje štekaju ili rad na socijalizaciji i emocijama (ako se ne varam TS je koncentrirana na ovo zadnje)?

[thalia]

thalia, na kakav rad misliš? dodatno poticanje određenog talenta, rad na iq-u, rad na područjim gdje štekaju ili rad na socijalizaciji i emocijama (ako se ne varam TS je koncentrirana na ovo zadnje)?

na oba područja, iako je meni zanimljivije ovo drugo. poglavito u toj ranoj dobi kad je važno krenuti s oba aspekta.

edit: oba područja mislim: poticanje darovitosti i socijaliacija i emocije.
skrušeno priznajem da ne znam ništa o darovitima s posebnim potrebama, ADHD-u i slično (tj. ne znam dovoljno), ali ovo dvoje mi je vrlo interesantno.
bilo bi mi zanimljivo roditeljima objasniti razlike između jakih strana, talenta i darovitosti, to se često miješa.

[Imge]

thalia, mene sve od nabrojenog zanima. slobodno ti pisi
i da. isla bih na tu radionicu za roditelje jedno mjesecno (pitala si pa odgovaram)

i jos nekaj. reci cu naglas - meni se jedino ne da nikakav nalaz nositi uciteljici .
znaci, ja bih ovako napravila. jasno mi je da prilikom upisa u 1. razred moram kao sastavni dio dokumentacije predati i nalaz psihologice iz vrtica.

no, eto to je aposlutno sve kaj cu ja po tom pitanju napraviti sto se tice skole. pustila bih da se dijete samo istakne/ne istakne/ nadje svoje mjesto pod suncem, nek se uhoda u novoj sredini, nek se snadje, pustimo nek strucna sluzba skole odreagira ako treba i kad ustreba, no, kazem - zasad me ne interesira da uciteljicu posebno obavjestavam o tome kakvo je ili nije moje dijete. neka to ona sama zakljuci, vidi po dokumentaciji i neka sama poduzme korake. meni je zapravo poprilicno neugodno doci uciteljici i reci - znate, moje dijete je takvo i takvo. eto, sad me popljujte. ali, neugodno mi je.

vidjet cemo da li sam bila u pravu i da li ce na kraju ispasti da cemo imati problema s ucenjem, socijalizacijom ili cime vec pa cu trcati ovdje po savjet...no, zasad mi se ne da unaprijed nesto poduzimati kad ne znam ni sto skola po tom pitanju uopce nudi ili da li ista od toga treba mojem djetetu

[Kolberg]

jasno mi je da prilikom upisa u 1. razred moram kao sastavni dio dokumentacije predati i nalaz psihologice iz vrtica.

Ovo nisam znala, i to se nosi? Mislim nalaz o darovitosti je kod TS, nemam ga ja, a za vrtić neznam. Imaju psihologa i kao Montessori rekli su mi da rade individualno sa darovitom djecom.

[Imge]

dominika, kod nas je to ista osoba.
vrticka psihologica ujedno je i psihologica koja vodi radionicu za darovite. pa onda zato kazem da imam njezino misljenje.
dakle, vrticka psihologica mora dati misljenje o dozrelosti djeteta za skolu (to je sastavni dio dokumentacije koja ti treba za upis), a istovremeno pise i ovaj drugi nalaz (jer se kao po novom pravilniku o pracenju darovitosti - sva djeca trebaju pratiti od predskole do zavrsetka skolovanja).
a zapravo sam se referirala na Mircin post s prosle ili pretprosle stranice kad je rekla da drzim fige da se uciteljica drzi upute za rad i upute o indiv. pristupu - e, to kazem da mi je zasad malo siva zona i to zasad ne bih nista poduzimala (odnosno najesen) nego bi pustila da se stvar spontano razvija...

a za proceduru s TS stvarno ne znam .

[nadicab]

mi smo moju kćerku testirali kada je imala oko 4 godine, tj. odveli je kod gđe Lay jer je baš u to doba izašao šlanak o njoj. Ona ju je prvo testirala a onda uključila u radionice. Tamo je po prvi put igrala na kompu (mi tada ga nismo imali) igricu "Robi, moj prijatelj" - prva igrica na hrv. jeziku.
Da li bi danas nju vodila na takve radionice gdje se potiče njen IQ? Ne, ne bih nego bih ju odmah poslala na radionice za poticanje socijalne i emocionalne inteligencije. Tj jačala bi njene slabe strane a ne ono u čemu je najjača.
Osobno, niti jedna učiteljica i prof u OŠ nije uopće obraćala pažnju na njenu darovitost; svi su je zamijetili i to je bilo - sve.

[Imge]

Da li bi danas nju vodila na takve radionice gdje se potiče njen IQ? Ne, ne bih nego bih ju odmah poslala na radionice za poticanje socijalne i emocionalne inteligencije. Tj jačala bi njene slabe strane a ne ono u čemu je najjača.

e, vidis, to je osnovno pitanje koje si ja postavljam vec tjednima, odnosno mjesecima...
da li raditi na razvijanju onoga u cemu dijete steka ili i dalje bildati ono u cemu je super.
u principu, ja sam pobornik ove druge opcije, no, svakako mi nedostaje znanja i iskustva da bih mogla u potpunosti logicki dokazati zasto se zalazem za tu tvrdnju... sta ja znam, ovako kad gledam - zasto se nama zapravo ne svidja to sto dijete ekonomicno (ovo je nadica super rekla) ide kroz skolu? i zakaj ne valja to sto samo odradjuje, tek toliko, ono sto joj takitak nikad nece trebati u zivotu, uz uvjet da briljira u podrucju koje je zanima i za koje mora uloziti minimum napora ali imat ce natprosjecne rezultate?
jes. ok, na taj nacin saljemo krivu poruku jer se ne razvijaju pravilno radne navike, a slazemo se da dijete fakat mora nauciti i da se nekad u zivotu treba i nesto s trudom i mukom napraviti, ali ipak, ali, ali ali...da li je to zaista pravi put?
ma stotine pitanja je tu...

[kokomamac]

razmisljam slicno ko nadica.

ubrzan, natprosjecan razvoj raznih 'vjestina' ide maltene sam po sebi, naustrb ostalih segmenata razvoja, socijalnih i/ili emocionalnih cesto pate (ko kolateralna steta). a ad(h)d mu jos dojde ko slag na tortu obracanjem paznje, radom na nedostacima, votever mozemo te sve struje ako ne iznivelirati, a onda barem pribliziti. i tako dobit sinergiju (u idealnim uvjetima

ja si to vizualiziram ko par epruveta u otvorenom sistemu spojenih posuda u jednoj je razina tekucine skoro pa do vrha. a trebala je bit na sredini. u druge dvetri je ispod sredine. zacepijo se ventil od prve na ostale pa se nemreju iznivelirat. onda, umjesto da otcepimo ventil i sve se iznivelira, mi jednostavno dodajemo tekucinu u ove ostale epruvete. i sve jednog dana bude priblizno jednako.

[Mirci]

naravno, imge, nema nikakve potrebe mahati im time ispred nosa vec prilikom upisa. Ma, zaista nema potrebe ni kasnije, u pravu si. Osim ako se pojavi neki problem. Nesto od ovog sa popisa zabluda koji si pejstala. Ja sam se zapravo referirala na taj popis.
Meni je bilo neugodno i bezveze iako sam znala da je voda dosla do grla i da jednostavno to moram napraviti jer moram pomoci djetetu. Tako da te posve razumijem.

[piko]

Tj jačala bi njene slabe strane a ne ono u čemu je najjača.

baš o ovom ''problemu'' sam razgovarala s psihologinjom....njihov stav je suprotan, da treba raditi na stvarima koje djetetu leže...naravno usput raditi na svim segmentima, al baš ''forsirati'' jače strane. To se čini jer kad je dijete ''jako'' na nekom polju i svjesno je toga, lakše će podnositi slabe strane, jer u konačnici svi osvjestimo u svojoj glavi činjenicu da u svemu ne možemo biti ''jaki''...svatko od nas ima svoje dobre strane, koje treba isticati i spoznajom da smo barem u jednoj stvari izvrsni dobivamo psihički i duševni mir i spoznaju da vrijedimo...

meni je to sasvim logično...jednostavno ne može najbolje crtati, biti najbrže, najkomunikativnije, najzabavnije, jdnako voljeti matematiku i povijest...to sve ne ide skupa...svi smo po nečemu posebni


imge reče:

ono sto joj takitak nikad nece trebati u zivotu, uz uvjet da briljira u podrucju koje je zanima i za koje mora uloziti minimum napora ali imat ce natprosjecne rezultate?

iz svog iskustva, potvrđujem ovo napisano...samo uz iznimku da ne govorimo o stvarima koje nam ''neće trebati'' u životu....oduvijek sam bila navudrena za matku, fiziku isl i tu sam sama sebe forsala (bez roditelja, psihologa i sl), al me povijest kroz školu jednostavno nije zanimala i samo sam odrađivala što sam morala........tek kasnije u životu skužila sam da imam rupu u znanju povijesti i onda sam laganini išla proučavati što me zanimalo...ne vidim da je to tako loš princip...mislim ništa mi ne fali

[Imge]

naravno, imge, nema nikakve potrebe mahati im time ispred nosa vec prilikom upisa. Ma, zaista nema potrebe ni kasnije, u pravu si. Osim ako se pojavi neki problem. Nesto od ovog sa popisa zabluda koji si pejstala. Ja sam se zapravo referirala na taj popis.
Meni je bilo neugodno i bezveze iako sam znala da je voda dosla do grla i da jednostavno to moram napraviti jer moram pomoci djetetu. Tako da te posve razumijem.

mirci, ja sam bas tako tebe shvatila i napravila bih bas tako kao ti i svidja mi se taj pristup, no, mozda to nisam bas najjasnije i napisala
ajmo dakle cekati da problem iskrsne (ako i iskrsne), no, dotad nista ne mislim poduzimati...

u svakom slucaju, ja rastem i razvijam se s ovim topicom i puno mi stvari sjeda na mjesto i puno mi je stvari jasnije i zato mi je topic od velike pomoci.
eto, meni je sad kristalno jasno da darovito dijete nikad nece imati podjednake rezultate na svim podrucjima i dapace - to mi je ful logicno. jednostavno kao sto mi je logicno da moje starije dijete koje nije darovito - moze vrlo lako imati sve petice iz svih predmeta - no, to samo govori o tome da ga je lakse ukalupiti i da on lakse prihvaca normu i lakse joj se prilagodjava. no, ovog manjeg bit ce puno teze uprosjeciti. a pitanje je i zasto bi nam to i bio cilj?


sto se tice teme bildanja ili nebildanja onog u cemu je dijete dobro - ima super knjiga Otporna djeca (stavila sam davno link i na stojbe). knjiga se bas bavi tom temom i govori nam da jacanjem dobrih strana - iznimno radimo na djetetovom samopouzdanju i ono tad lakse savladava ono kaj mu ne ide...
zanimljiva teza u svakom slucaju, sigurno cemo se jos na nju vracati u diskusiji...

[thalia]

kad se jačaju te dobre strane, jača se samopoimanje, a ono je iznimno važno u životu. i još nešto, s njim (samopoimanjem) se velike stvari naprave do 7. godine, poslije se samo malo glazura mijenja, ali do 7. godine treba djelovati.

e, sad, zašto je to samopoimanje važno? to vam je ono proročanstvo koje samo sebe ispunjava. netko misli da je dobar u školi i bit će . tj. zna za sebe da je dobar u školi ili u sportu ili u nećem trećem.

druga važna stvar je da ne bi došlo do "podbacivanja" ili underachievmenta. moram dijete ići obući pa objasnim

[nadicab]

majka darovite maturantice bila jučer na informacijama, pa je kod kuće bio urnebes jer nikada do sada nije imala toliko jedinica - 7 komada. Jeste da su bezvezne, ali ipak

[eli]

očito cura nije još shvatila da uz ekonomičnost mora ići i efikasnost. nema veze, nije to skužila ni naša vlada.

[Plava]

Eto bar ja nisam jedina koja je imala urnebes nakon informacija. Moja je ispravila jednu jedinicu i dobila drugu . Sad sam joj zaprijetila da neće iči kod kume preko praznika. ma najradije bi ju . Opet smo imale raspravljanje na temu...ma užas...