Mala Bornica,pa mislim da se svi možemo složiti,da je djetinjstvo najljepše i najbezbrižnije razdoblje,jer ne možemo reč da je isto kada dijete ide u vrtić ili je kući,kada mu je jedini zadatak da jede i da se igra;to je ona bezbrižnost,a od kada krene u školu kreću obveze,samo od toga da moraju sjediti u klupi po par sati,učenje,kada dođu kući pisanje domaćeg rada ...igranje se svede na vikende,jer preko tjedna ne uspiju.
moje misljenje je da bezbrizno djetinjstvo ne zavrsava polaskom u sklolu. tako je barem kod nas.
ali me zanima zašto imate ( i nerijetko prenosite na dijete) takvo negativno mišljenje o školi (kao da sva ljepota djetinjstva i bezbrižnost prestaje jer učiš 3+3)?
x








) pa se usporedi s drugima jer je u stanju se usporediti (perfekcionizam nije nužno loša ali ni za mir vlasniku iste najbolja osobina
. Odgodu nisam tražila jer mislim da se ne bi bio u stanju nositi s gradivom (i briljirati, naravno
ako ne uspije