Onda stalno raspreda o tome tko vjeruje, a tko ne vjeruje "na boga" - uglavnom, svi vjeruju osim nje. E sad, zašto ona ne vjeruje. Kada je prvi puta došla iz vrtića s pričama o "streli božjoj" ja sam joj ukratko objasnila da ima ljudi koji vjeruju i koji ne vjeruju u boga, da je to jedna zgodna priča baš kao i Hlapić i da mama i tata u nju ne vjeruju, ali da bake i dido vjeruju i da će s njima moći razgovarati o svemu kad bude htjela. Kad je, zlato mamino, čula da mama i tata ne vjeruju, odmah je valjda odabrala da onda i ona ne vjeruje. Također sam joj objasnila da će u školi naučiti kako je svijet nastao i da ga nije stvorio bog (u vrtiću je saznala da je bog stvorio svijet). Uglavnom, ono što želim za svoje dijete jest da je nitko ne fila i ne nameće joj bilo kakvu vjeru, ne želim da je druga djeca pritišću i gnjave zbog toga što ona "ne zna" tko je i što je bog i njegova kazna ili zato što "ne vjeruje", ne želim da u školi čeka sama u zbornici, na hodniku ili bilo gdje drugdje dok završi vjeronauk, želim da bude potpuno neopterećena i neobaviještena po tom pitanju sve do trenutka kad će zbog njezine opće kulture biti potrebno da nauči nešto o religijama svijeta i zemlje u kojoj živi. A to svakako nije vrtićki ili niži školski uzrast.
Zanima me, postoji li u Zagrebu osnovna škola u kojoj nema vjeronauka i ako ne postoji na koji bi se način roditelji mogli aktivirati da se omogući da se u svakoj školi formira razred u kojem ga neće biti?
pa ne doći na 1. sat.
i naravno da nemaju niš protiv ali isto tako niti ja kad se moja mama ne moli s nama ne znam na sam Božić za vrijeme ručka, njezin izbor ja sada poštujem ali ona moj nije............nije znala kako valjda............ 
(svi se tamo igraju mama, želim i ja ići) izabrao vrtički vjerunauk.
