Baš vam je krasno u jaslicama, bar ovo kaj se vidi na slikicama
Moj Emi je krenuo u jaslice sa 6mj u skupinu beba.Grupu se sastojala od 7beba u starosti od 6-9mj, sad svi imaju 10mj. S njima u grupi su 3tete. Rijetko da su sve tri skupa, ali dvije uvijek iako je i djece rijetko kad da dođe više od 4dnevno. Nosimo mu pelene, vlažne maramice, maramice za nosić, kremu za guzu i jedno rezervno odjelce. Cijena vrtića je 200kn mjesečno tako da moram nositi i više toga ne bih se uopće bunila.
Što se spavanja tiče, djeca spavaju u svojim kimbačima koji su prekrasno ukrašeni i novi. Na zidovima sa strane i iznad njih su obječene igračke u kojima su umetnute slikice roditelja i djeteta onak za utjehu. Ako dijete ima ritual spavanja s nekom igračkom ili dekicom onda mu se i to donese od doma da ima.
Hranom u vrtiću sam odušeljena. Već kad smo bili na roditeljskom i prije nego su nas primili u vrtić su naglasili da oni preferiraju zdravu prekranu. Svaki dan kuhano. Pono voća i povrća, meso. Sve fino smiksano. I moj Emi najviše i najljepše jede u jaslicama. Uvijek puno zdjelicu, nekad i dvije. Zabranjeno je nositi slatkiše, torte i slično i na proslave rođendana. Oni koji još dojimo možemo doć u pauzi ili uzet dijete sat ili dva ranije kući.
Što se prilagodbe tiče, tete su mi bile presudne. Dvije su nam odlične, one mogu sa svom djecom sve, a ova jedna , ne kužim kak ona najčešće ostane sama s njima. E ona mi je užas živi. Stavi ih na pod ili u krevet i sluša kak plaču. Pitaš ju kak to, kaže ona to je normalno i dio prilagodbe i ne uzrujava se. Tak da s njom nisam zadovoljna jer moj Emi i još jedan dečkić nemaju potrebu plakati ali kad slušaju drugu djecu da stalno plaču imam feeling da bi se i oni rasplakali brzo pa u takvoj situaciji kažem da smo ih sam došli pozdravit i odem s njim obavljat kaj trebam. S ostalim tetama nikad nisam čula nikog da plače i vidim lijepo se igraju s njima. Hodala sam skoro 20dana s njim po sat-dva u grupu pa onda još 15ak dana sam ga ostavljala na sat vremena i dolazila po njega. Kad sam ga ostavila bio je zaigran i veseo, kad dolazim po njega uvijek me dočeka nasmijan i veseo. Ja zadovoljna. Jedan dan nisam mogla odgodit obaveze i ostavila ga teti koja nam se ne sviđa, ona ga uzela i odvela u drugi hodnik i pustila na pod, on u plač i bris k meni. Ona ga opet uzme i naravno mali plače, ali moram ići. Uff, baš sam jadna bila. Došla po njega i uzela ga, zaspo isti čas na rukama, ali je siroče i u snu plako. Stvarno ima nešto odbojno u toj teti. Nisam ga još nikad ostavila duže od 5sati, a najčešće je tamo 2-3sata. Dođemo oko 10, pol11 on ostane igrat se i na ručku i obično ga pokupim oko1, pol2.
Kaj se robice tiče, preporučam da ne kupujete neku skupu robicu za jaslice jer iako imaju podbratke djeca su redovno zamazana po rukavićima, nogavicama i nekad je nemoguće uklonite mrlje od hrane. A robicu i tak dugo ne nose. Ja sam u startu uvijek kupovala lijepu i kvalitetnu robu, ali sam odustala pogotovo kad sam vidla kak tete u grupama od 1-3g koje su isto u našem objektu vani puštaju djecu da se igraju u dvorištu nakon kiše. Nemam ništa protiv igre u dvorištu, ali kad tete puste djecu da puzaju po mokrom i komentiraju da kakve su to mame koje djeci ne ostave rezervnu robicu poludim jer nije ni toliko stvar u rezervnoj robici koliko me smeta taj stav da djeca mogu puzat po mokrom jer će ih nakon toga moć presvuć. A kaj je sa zdravljem?