Tko se neće više ružno ponašati, roditelj koji je tukao dijete ili dijete više neće ponoviti ono što je dovelo do kazne

jer oba su ponašanja "ružna".
Bez obzira na narav djeteta, pogotovo u toj manjoj dobi, odrastao ima na raspolaganju puuuuno načina za odvlačenje pažnje i preusmjeravanje, čak i za preduhitriti tantrume (o da, i tu nas je bilo

) , a kasnije kad je dijete veće, može razumjeti razloge pa odabrati raditi dobro, dozvoljeno (ili ono drugo, za što može slijediti kazna primjerena prijestupu). Kako odrasta, trebalo bi već biti povjerenja između djeteta i roditelja jer su temelji postavljeni i razmišljanje svojom glavom i osjećaj za dobro

.
Meni fizičko kažnjavanje djeluje uvijek kao "linija manjeg otpora" - uz opravdanje "samo to razumije" (kako znaš, jesi li isprobao/isprobala sve ostalo?) a ako je u afektu onda je znak nemoći, mislim, tko je odrastao u toj situaciji?
Podletanje pod auto je potrebno zaustaviti pa i fizički (ne mislim na fizičko kažnjavanje, nego na zaustavljanje), kao i susret s utičnicom i slično, uostalom, ima raznih zaštitnih mjera (npr. poklopci za utičnice doma a drugdje "mama kvočka metoda nadgledanja" djece koja su u fazi nezustavljivog ispitivanja) ali tko garantira da se neće ponoviti kad oko odraslog nije na malom djetetu? Zato tako malo dijete ne smije biti samo u situaciji gdje mu se nešto loše može dogoditi

"Podmuklo smješkanje" ne bi trebalo navesti odraslog na ljutnju izvan kontrole, uostalom što je podmuklo smješkanje u dobi od godinu dvije

(mislim: ljepota je u očima promatrača) - odvojiti dijete s mjesta na kojem je u opasnosti, pažnju mu preusmjeriti na nešto drugo, ne opasno, pa nek se smješka ili dere (što već odabere)
