moja starija je prošle godine pitala prvi put jel istina da Djed Mraz ne postoji i da roditelji stavljaju poklone djeci pod bor
pitala je pred mlađom curkom koja u to vrijeme još nije napunila 5 god i bilo mi je prerano da i njoj ubijem čaroliju pa sam odgovorila da onima koji vjeruju u Djeda Mraza, on zbilja donese poklone - kad prestanu vjerovati prestane i donositi i da zato ja pod borom nemam poklon
odmah su obje počele vikati "ja vjerujem! ja vjerujem!"
baš su bile slatke
i rekla sam da u jednom trenu većina djece prestane vjerovati, ali i da neki odrasli nikad ne prestanu vjerovati i da jel se sjećaju onih božićnih filmova u kojima dođe pravi djed mraz

(srammebilo)
par dana kasnije je došla i rekla mi "mama, znaš, p. (prijateljica) i ja smo razgovarale i mislim da to sigurno donese DM

.
jel se sjećaš kako mi odemo na put, a kad se vratimo, pod borom nas čekaju pokloni. vi to sigurno niste mogli staviti, a ni Z. (teta) nije u zg pa nije mogla ni ona, nisu valjda susjedi? to je morao biti DM

"
a N. sluša i samo ovako klima

"sigurno"
mislim da ćemo ove godine "ubiti djedicu"
eh da, one vjeruju još i u
- zubić-vilu
- patuljke igračkare (njih sam ja izmislila, inspirirana jednom epizodom south parka gdje neki patučljčići kradu gaće iz ladica

i pričom o maci papučarici ) - koji odnose igračke koje djeca ostavljaju po podu i ne brinu o njima i onda ih odnesu djeci koja te igračke žele i trebaju im i brinut će se o njima, ali ako nakon što ih odnesu dijete počne spremati sve igračke i jako jako želi tu odnesenu igračku nazad, možda im i vrati
-vilu igračkaricu (nastalu kao dodatak patuljcima) koja nagrađuje djecu koja pospremaju svoju sobu i ostavljaju bombončić, lizalicu ili žvaku, a po zimi je počela nositi mandarine (koje dotad D. nikako nije htjela jesti - ali ove viline bi slistila u roku keks) - nastala je kao motivacija mojoj starijoj curki jer je mala samo razbacivala, ništa spremala - i onda se starija jako veselila što je njen trud nagrađen, a seka nije dobila ništa