Sretan rodjendan K
A sad na Zubicke, zeceve i Djedicu, Nikolu.
Ja sam poprilicno uvjerena da stariji znaju da ovi veseljaci navedeni gore, kao i bunt vila, zmajeva, patuljaka i inih bica u stvarnom svijetu ne postoje. Medjutim, zivot se ne sastoji samo od realnosti. HDB, imamo i mastu. A u tom mastovitom svijetu, i mi smo ponesto drugacijeg izgleda, ponasanja i navika - naravno zbog citavog orkestra malenih i velikih bica oko nas.
U svakom slucaju, moji svake godine pisu pisma Sv. Nikoli i Djedu Mrazu. Pokusavali su ih sakriti, pisu svoje zelje, pa pisu iste u zagonetkama itd. itd. samo da otkriju da isti ne postoje.
No na kraju, u cizmi za Sv. Nikolu svaki dobije svoje pismo. Napisano i potpisano osobno od Nikole i Djedice. Uz to, pise sto bi Djedica mogao ove godine staviti pod bor, a sto ipak mozda nece biti. Tako da razocaranje ne bude preveliko.
Sv. Nikola obicno nahrpa pune carape i cipele bonbona, mandarina, cokoladica, i sitnih slatkih stvari - nema velikih poklona - tradicija nalaze
Al' najveci je stos ako mu se raspadne vreca pa od tavana do prizemlja po svim stepenicama ispadaju Ki-kiji, i ini bonboni zamotani u šarene papire. Onda se lupaju po celima, i kazu - opet mu se raspala vreca.
Ma ja u stvari jedva cekam da dodje studeni , i da se mogu pocet pripremat za iznenadjenje oko Bozica.
Volim ih gledati kako zajapurenih lica otvaraju poklone, kako se vesele...
Pred par godina imali smo slucaj sa najstarijom. Dakle, mali susjed preko puta "objasnio" joj je kako Nikola ne postoji, i da poklone kupuju mama i tata. Pritom je dan uoci dobio svoj poklon. Najstarija je bila pomalo razocarana, no rekoh joj da uz sve nase carapice objesi i carapicu za susjeda. Sutradan je likujuci odnijela u skolu carapu punu slatkisa i predala je malenom. Na njegovo

rekla mu je: "Naravno da kod tebe ne dolazi, kad tvoji mama i tata ne vjeruju u njega. Ovo ti je ostavio kod nas."
Meni se cini da ako prestanem vjerovati u Djedicu, Nikolu, Zubicku, vile, zmajeve... da cu prestati vjerovati u ljudsku dobrotu, ljubav, srecu. Imam osjecaj da bi tog trena nestao jedan svijet, zatvorila se vrata... i ja vise nikad ne bih bila ista, ne bih se mogla igrati, mastati, sanjati...