dakle, od početka odvikavanja tin i nije bio za obavljanje nužde vani. eventualno na plaži kad je vidio ekipu. ali većinom kad bi bili vani bi samo provrilo iz njega. mislila sam da je to pod "normalno". em je mali, em se zaigra, em nije doma.
ako skužim signale odvedem ga sama na wc i nagovorim da obavi. sam pita doslovno kad već krene.
doma frke nema, ide sam, sve obavi. na tutu kaka isključivo, piški ili na wc na produžetku ili na tuti.
u jaslicama isto nije bilo frke. do prije neki mjesec dana. sad neće ni tamo, kao ni vani.
mislim da smo tu krivi mm i ja, naime pitao je kad smo bili vani 2x da bi piškio ali smo bili u autu (na putu doma) i rekli smo mu da pričeka da dođemo doma. jednom je tražio u apoteci kod stana, ista stvar, vani hladno, mm mu rekao da ćemo sad doć doma.
od tad, piški i kaka doma, osim, kao što rekoh ako ga ja ne ulovim i sama uputim.
tete u jaslicama kažu da mu moraju napomenuti da se popiški. kakao je samo jednom u jaslicama u zadnjih mjesec.
prije neki dan smo bili vani, u kafiću i pitao je da kaka. ja cijela sretna (i skeptična) i kad smo došli do wc-a on me pita: a gdje je tuta?
ja kažem da nema, da ću mu ja pomoći ali nema šanse: ja ću kakati kući. ne vidim što se tu da napraviti. faza?







), ali M. odbija sa gnusanjem. Za njega na put jos nosimo tutu i onda se zatvori u auto i ne smemo smetati i obavi sta mora.



