ovo mi je zanimljiv blog, rado ga čitam:
http://blog.vecernji.hr/darko-milosic/2 ... -reakciji/međutim donosim jedan komentar na njegov isto zanimljiv članak:
Očigledmo ovdje postoji potreba da se, čisto iz razloga zaštite zdravog razuma, navedu kronološki zbivanja u svezi cijele priče oko spolnog odgoja, jer opažam da se već, iako je riječ o događajima praktički od jučer, mijenja “povijest” i iznose neke čudne interpretacije.
U srednje škole u Hrvatskoj godinama prije bilo kakvog programa spolnog odgoja ulazili su ljudi iz Memo-aidsa – privatno, u dogovoru s ravnateljem ili nekom žešće feministički i “liberalno” orijentiranom pedagogicom, i zapravo poluilegalno. Držali su predavanja po razredima, ali i ona veća, na koja bi profesori poslali djecu s nastave i koja su se održavala u auli škole, najčešće u kasnim popodnevnim/večernjim satima. Jedna od čestih osoba na tim grupnim predavanjima bila je poznata aborterka. Kako su ta grupna predavanja bila otvorena za sve, na neka od njih, ako bih saznao da se negdje održava, znao sam i sam otići i postavljati pitanja dotičnoj aborterki koja su tražila od nje i da progovori o neugodnim stranama teme o kojoj je govorila. Treba li uopće reći da joj je svako takvo pitanje bilo nepodnošljivo…? No djeca su time barem dobila priliku čuti i koju dodatnu informaciju, jedno od onih koje bi predavači Memo-aidsa najradije ostavili skrivenu.
Kao odgovor na te vrlo agresivne predavače Memoaidsa koji su propagirali liberalne nazore o spolnosti, grupa ljudi kod nas prihvatila je program Teen-star koji je nudio sve informacije i poticao mlade na suzdržavanje od upuštanja u spolne odnose. Društvu iz Memo-aidsa odmah su postali trn u oku, pogotovo zato što su u okolnostima još nove Hrvatske države i malo drugačijih stavova koji su konačno dobili mogućnost javnosti ravnatelji (oni koji su to činili – ne svi) bili skloniji pozvati Teen-star umjesto Memoaidsa koji je do formiranja tima Teen-stara bio jedini koji je o tim temama govorio u školama. Njihov jedini cilj, međutim, cijelo je vrijeme bio taj da njihov “liberalni” program uđe u škole kao jedini i kao obvezan, a pojava Teen-stara tu je njihovu potrebu samo još pojačala. I u tom smislu vršili su (i vrše) pritisak na vlast. O međunarodnim utjecajima i pritiscima kao i dodatnim pritiscima raznih udruga kod nas sada nemam namjeru govoriti, ali oni su evidentni.
Ministar Primorac 2007. odlučio je uvesti spolni odgoj u škole, ali je otvorio javnu raspravu o tom pitanju i pozvao sve zainteresirane grupacije da predlože svoj program i pošalju ga na ocjenjivanje. Pristiglo mu je više programa, ali prolazno ocjenu dobili su samo GROZD-ov program za osnovne i srednje škole (taj je program baziran na programu Teen-stara) te program “Foruma za slobodu odgoja” za srednje škole (taj je program baziran na programu Memo-aidsa), dok njihov program za osnove škole nije dobio prolaznu ocjenu komisije (ali je eksperimentalno krenuo i u osnovnim školama)
Oba programa krenula su eksperimentalno u 27 osnovnih i srednjih škola. 11% roditelja izabralo je program Foruma za slobodu odgoja, a 89% roditelja izabralo je program GROZD-a. Kako ta činjenica ljudima koji su stajali iza Forumovog programa (bivši Memoaids) nikako nije odgovarala, napravili su pritisak i od uvođenja programa na kraju se odustalo.
Ali samo do nove prilike – one koja će Memoaidsovcima (sada pod novim nazivom Foruma za slobodu odgoja) osigurati da sa svojim “liberalnim” programom, i to kao obveznim, u škole uđu samo oni.
Ministar Jovanović to je ove ove jeseni i napravio. Za razliku od procedure poštovane za ministra Primorca, ovoga puta nije bilo javne rasprave, nije bilo poziva da se ponudi više programa – Jovanović je dekretom u škole uveo Forumov program kao obvezan, bez ikakve alternative, bez ikakve pripreme, nakon što je već donesen program za šk. godinu 2012./2013. Sluteći što se sprema, mnogi su roditelji već na prvom roditeljskom sastanku u rujnu tražili da ih se informira o čemu je točno riječ, na što im razrednici nisu mogli ništa odgovoriti osim da program koji se najavljivao nisu još ni sami vidjeli. Kad je izašao u javnost roditelji su prvi reagirali – mailovima ministarstvu i premijeru u kojima su tražili da program bude izborni, razgovorima s razrednicima u kojima su tražili da njihova djeca na budu na tim satovima, pokušajima da se prodre kroz blokadu u medijima koji su nastali problem ignorirali. Jednako kao što su ga ignorirali i ministar te premijer. Sve dok se nije Kardinal oglasio svojom porukom pred Božić u kojem je program označio štetnim i razornim za čovjeka, i to tek nakon što je vrh Crkve, kao odgovor na vapaje za pomoći roditelja koji više nisu znali na koju bi se adresu obratili, i sam u nekoliko navrata uzaludno pozivao Jovanovića na dijalog o programu – uzaludno, jer Jovanović se na njih jednako oglušio kao i na mailove prosvjeda roditelja.
Odgovor su bile uvrede.
Da bi informirali javnost o čemu je riječ, ali i roditeljima pružili točnu informaciju o kakvom se programu radi, udruga GROZD tiskala je i uz pomoć kardinala postigla da se leci dijele u dućanima Konzuma i na kioscima Tiska. U lecima se navode citati iz literature koja je preporučena nastavnicima uz taj program. Reakcija vlasti na to bile su izjave da je riječ “samo o preporučenoj literaturi koja nije obvezna” (zašto je preporučena onda?) te nova gruba vrijeđanja i izjave da oko tog programa “nema rasprave” i da on ide kao obvezan u škole. Jovanović u jednom trenutku čak izjavljuje da iza toga stoji interes GROZD-a koji želi zaraditi, pri čemu prešućuje činjenicu da je za voditeljicu ovog spornog programa imenovao suprugu svoga stranačkog šefa kao i šefa u Vladi – premijera Milanovića – na čemu ona i njezin suprug već sada zarađuju.
U međuvremenu sam Štulhofer u emisiji Nu2 izjavljuje da bi roditelji trebali od razrednika dobiti informaciju o čemu se točno radi, pa onda, ako neće da im dijete ide na to, potpisati takvu izjavu i da djeca nakon toga ne trebala ići na taj program.
Unatoč tome i konačno probijenoj medijskoj blokadi koja je omogućila da se konačno čuje i glas roditelja, Jovanović i dalje tvrdoglavo inzistira na obveznosti programa te uporno tvrdi da je riječ o sukobu “Crkve” (time misli na svećenstvo) s državom, iako je ovdje riječ o pitanju koje je prvenstveno stvar spora roditelja i ove Vlade liberalnih nazora koja je trenutno na vlasti. Pri tom sam premijer Milanović nije uopće krio da je riječ o svjetonazorski obojenom programu jer je za televiziju izjavio da ljudi valjda znaju kojeg su svjetonazora kad su ih dovodili na vlast – što po njemu očigledno znači i mandat za uvođenje tog svjetonazora silom u škole djeci svih građana iako im za to sigurno velika većina građana nije dala mandat.
Drugačije mišljenje o tom spornom spolnom odgoju i idejama koje stoje iza njega ponudila je urednica emisije “Slike Hrvatske” – koja je nakon toga ukinuta a sama novinarka nalazi se pred otkazom. Prof. Poljaković koji je također govorio o tome suspendiran je na svom sveučilištu. Hrvatsko katoličko liječničko društvo koje okuplja 2700 liječnika izjasnilo se protiv programa i u svojoj izjavi navelo da se u njemu “iznose medicinske neistine, a neki nastavni sadržaji umjesto na nepristranim stručnim i medicinskim spoznajama utemeljeni su na proizvoljnim pretpostavkama”. Protiv uvođenja tog programa izjasnio se HHO i u svojoj izjavi naglasio da se time krše ljudska i roditeljska prava roditelja. Protiv njega izjasnile su se i brojne druge udruge (pa i udruge prosvjetnih djelatnika) te istaknuti pojedinci. UNATOČ SVEMU TOME vlast i dalje tvrdoglavo inzistira na tome da dijaloga oko toga nema, da “rasprave neće biti”, da program ide u škole i nastavlja s vrijeđanjima. Ali sada, zbog odluke mnogih roditelja na bojkot tog programa, počinje i s prijetnjama neopravdanim satima djeci koja neće doći na taj program tj. vrši se pritisak na roditelje da popuste, a istovremeno se prijeti kaznama ravnateljima i profesorima koji ga ne budu provodili.
U tom ozračju biskup Pozaić upozorava jasno da su i nacisti svojevremeno došli na vlast demokratskim putem i da legalnost izbora ne daje nikome pravo na uvođenje diktature i nametanje svjetonazora vlasti djeci svih građana (pa i onih drugačijega svjetonazora) kroz školski sustav.
Je li ta njegova izjava pretjerana?
U situaciji otkaza koji prijeti novinarki zbog iznošenja drugačijeg mišljenja (koje je medijski maksimalno blokirano), u situaciji kad se roditeljima i djeci prijeti i na njih huška ravnatelje i profesore, u situaciji kad se djeci protiv volje njihovih roditelja nameće njima suprotan svjetonazor (ali jednak nazorima trenutne vlasti), u situaciji kad se krše naša ljudska i roditeljska prava, a ministar svim mogućim najprimitivnijim uvredama (srednji vijek, zaostalo razmišljanje, nesposobni roditelji, lažljivci itd.) etiketira ljude drugačijega mišljenja od njegovog i izričito odbija dijalog te nastavlja s ovim programom kao obveznim… ne, ta izjava nije neprimjerena.
Ali zato ovaj Milošićev članak u kojem se pridružuje onima koji jedini problem vide u svećenstvu koje je krivo samo zato što, eto, talasa (i što je zahvaljujući njima probijena medijska blokada), jest.
Osobno mislim da je izjava biskupa pretjerana, ne vidim u svemu crvenu opasnost, ali moram priznati da u zadnjoj eksploziji kometara nisam vidjela humanističke vrijednosti ni s jedne strane.
Bilo od onih koji smatraju da koriste svoj razum i vlastite odluke za humanistički život, bilo od onih koji ljubav vide kao Božji dar.
To govorim samo o izjavama, istina je nešto sasvim drugo. Nije bitno kako je izrečena. I tu dolazi do ogromnog raskola jer nam se istine, a ne načini sukobljavaju. Kako će se to riješiti, ne znam. U duhu demokracije najbolji su rezultati kada država dopušta i konzervativniji pristup koji će ujedno biti i kontroliran jer neće dolaziti do velike kolizije s onime što se čuje kod kuće. Jako agresivan program uvijek izaziva i agresivnu reakciju, kad se već prizivaju bivši sistemi, može se vidjeti što su ONO i DSZ napravili učenicima - baš ništa. Većina je njih ipak slušala roditelje.