Postao/la barboza » 10 kol 2005, 22:39
Jako često! Rodila sam svoje prvo dijete prije 11 mj. Dugo nakon poroda budila sam se noću sva u znoju od straha. (U trudnoći nisam o tome razmišljala i nisam se bojala ničega. Nisam znala što me čeka!) Lako sam rodila, maltene nisam ni osjetila truda. Ali kad se sjetim rezanja, šivanja, krvi i oporavka koji je trajao mjesecima jer sam bila slabokrvna, šavova ko u priči, zavrti mi se u glavi i navečer ne mogu zaspati od straha. Tada počnem misliti na ona dva krupna oka koja su me pogledala iz zelenog zamotuljka kad su mi je stavili na prsa. (Taj je trenutak ostao urezan u mom pamćenju dok god budem živa.) I sav se strah raspline, rastopim se od dragosti i poželim ponovo. Sjećam se da mi dok sam ležala pred rađaonom smiješak nije silazio s usana. Puno toga lijepog mi se u životu dogodilo: prekrasno djetinjstvo, željeni studij, diploma, proputovala sam skoro čitavu Evropu, posao u struci odmah nakon diplome, udaja za predivnog čovjeka, ali DEFINITIVNO se ništa ne može usporediti s trenutkom kad ti na grudi stave tvoje dijete. Još kad je tako zdravo, lijepo i glasno kakva je bila moja Meri!!! Ludilo!!! <i></i>