Koliko često se sjetite svog poroda?

[VIPmama]

Ja se vrlo često sjetim svakog od svoja tri poroda i to vrlo intenzivno, sjetim se svake minute (koje se sjećam )!<
><
>Mislim da ne prođe više od dva tri dana a da se bar jednom jednoga ne sjetim <
><
>A najviše OSJEĆAJA koji su me obuzeli neposredno nakon <
>I često se ulovim da o tome razmišljam, proživljavam ponovo sve što je prethodilo i slijedilo..<
><
>A vi? proljece 2000.<
>moj mali andeo 2003.<
>ljeto 2004.<
><
><i></i>

[kruska]

kad god su Ana ili Kruno duuugo papali c., imala sam puno vremena za razmisljanje i vrlo cesto sam razmisljala o porodu, isto najvise o prvim zajednickim trenucima u rodilistu , o prvom podoju, zijevanju, smjesku u snu...<
><
>kad god mm cendra da ga nekaj boli, pitam ga jel' se sjeca ... (bio je prisutan oba puta) pa ga pitam opet jel' siguran da ga nesto boli <
><
><
><
> <
>Ana - 20.05.2003.<
>Krunoslav - 04.03.2005.<i></i>

[sretna]

Svaki put kad ih zagrlim i pomirišem kosicu, sjetim se... <
><
>Kad sam treći put rađala i kad su me "krpali" najžešći trudovi, sama sebi sam govorila: "Izdrži, jer to je to! Ovoga ćeš se sjećati do kraja života!"<
>I upravo tako i je! To su tri najčudesnija dana u mom životu! KIKI 08.1993. TONKA 11.2000. ZVONIMIR 03.2004. <i></i>

[MjesecevaZraka]

Svaki put kad citam tudje price s poroda, do
a i losa iskustva, uvijek prozivim i svoj porod jos jednom. <
><
><
><i></i>

[eli]

svakodnevno. s velikom nostalgijom i toplinom u srcu. <
>i čudno je što se jako bistro sjećam, a ipak mi se ta sjećanja čine nekako komprimirana. jeste da je porod bio ultra
z, no kad provrtim sjećanje čini mi se kao da je sve to trajalo pet minuta. <i></i>

[Natasa36]

Svaki dan!<
><
>Najčešće vrtim ovaj zadnji porod, boravak u Petrovoj mjesec dana... A najradije se sjećam, i o tome najčešće mislim, trenutaka kad sam ih prvi put dobila na ruke i dana kad sam iz rodilišta odlazila doma, o tome sam baš sinoć razmišljala...<
><
>Vipmama - super je topic, baš sam si mislila da li sam pri sebi kad toliko mislim o porodima... a vidim da nisam jedina!<
>Ipak su to posebni događaji u našim životima, zbilja nema ničeg ljepšeg od rađanja novog života. Uf, ma sad sam se turbo raznježila...<
><
> Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
><i></i>

[Fidji]

Znate kako se često kaže..."Ma sve se to zaboravi".<
><
>Što se tiče bolova tijekom trudova definitivno su mi u magli, ne pamtim do
o te minute koje su prolazile u trudu, ali sve ostalo pamtim ko slon.<
><
>Često se sjetim poroda kad legnem navečer u krevet i nekad ga tako intenzivno proživljavam u mislima da se trebam smiriti da mogu zaspati.<
> <
>ema helena 06/10/2002<i></i>

[Matilda]

O, da! Nema dana da ga se ne sjetim. I sjećam se i kako sam disala i što sam liječnicima govorila, svake minute. I jedva čekam da opet iskusim taj osjećaj. <
><
><
><
><
><
><
><
><i></i>

[iris]

Hvala bogu, ne precesto.<
><
>Kad me nesto jako boli, onda pomislim, sjeti se sto si izdrzala - ovo je pis of kejk.<
><
>Stvarno ste mi fenomen s tom porodjajnom romantikom <
><
> <
> <
>Lena 21/10/02<
> Vanja 30/08/04<
><i></i>

[Hajdi]

Naročito sam intenzivno razmišljala o prijašnjim porodima dok sam se pripremala na treći porod. Dosta toga sam i zaboravila ali sam se sjetila kad sam opet doživjela i vidjela iste stvari. Inače nisam razmišljala baš svaki dan o svojim porodima, povremeno sam se podsjetila kad sam čitala tuđe priče o porodima ili kad bi neka od prijateljica rodila i pričala kako je bilo. U svakom slučaju mi je porod bio jedan od najintenzivnijih doživljaja u životu koji se ne može usporediti s ničim drugim. Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<
>Jakob (4.8.2005)<
><i></i>

[moj(a) djeca(k)]

Cini mi se ne bas cesto, ali kada se poved prica o porodu sjetim se svakog i najmanjeg detalja trudnoce, poroda i prvog susreta sa djecakom.<
><
>Isto tako ponekad naviru sjecanja dok ga gledam unsulog u carstvu snova (tada ima izraz prave male bebe), kada ga ljubim na isti nacin kao prvi put, pa cak i onda kada sam ljuta na njega. <
><
>Zaista nista na svijetu se ne moze porediti sa osjecajem srece kada prvi put primis svoju bebu u ruke. <
>Moj djecak<
><i></i>

[barboza]

Jako često! Rodila sam svoje prvo dijete prije 11 mj. Dugo nakon poroda budila sam se noću sva u znoju od straha. (U trudnoći nisam o tome razmišljala i nisam se bojala ničega. Nisam znala što me čeka!) Lako sam rodila, maltene nisam ni osjetila truda. Ali kad se sjetim rezanja, šivanja, krvi i oporavka koji je trajao mjesecima jer sam bila slabokrvna, šavova ko u priči, zavrti mi se u glavi i navečer ne mogu zaspati od straha. Tada počnem misliti na ona dva krupna oka koja su me pogledala iz zelenog zamotuljka kad su mi je stavili na prsa. (Taj je trenutak ostao urezan u mom pamćenju dok god budem živa.) I sav se strah raspline, rastopim se od dragosti i poželim ponovo. Sjećam se da mi dok sam ležala pred rađaonom smiješak nije silazio s usana. Puno toga lijepog mi se u životu dogodilo: prekrasno djetinjstvo, željeni studij, diploma, proputovala sam skoro čitavu Evropu, posao u struci odmah nakon diplome, udaja za predivnog čovjeka, ali DEFINITIVNO se ništa ne može usporediti s trenutkom kad ti na grudi stave tvoje dijete. Još kad je tako zdravo, lijepo i glasno kakva je bila moja Meri!!! Ludilo!!! <i></i>

[larinamama]

Svaki put kad vidim trudnicu pomislim "Joj kak će ju bolit...koma" i onda pomislim "Blago njoj, nju to sve čeka...". Pomislim svaki put kad vidim Laru, al se i rastužim jel mm nije mogao samnom unutra, i sjetim se svega a najstvarniji mi je osjećaj kad sam ju čula kako urla i kad su mi ju dali a ona se smirila u milisekundi i totalno skvrčila. Kao da je u glavici pomislila "hvala bogu evo meni opet moje mame" <
>Ma, definitivno bol i patnja koja ima smisla i koja vrijedi svake sekunde. Ja bi opet <i></i>

[mamaiAM]

Osim ovdje na Forumu, ne sjetim se poroda. Ne povezujem AM sa porodom, hoću reći da me ona ne podsjeća na porod, čak ni kad gledam njene fotke ko novorođenčeta.<
><
>Dođem na ovaj podforum povremeno da bih se podsjetila kako je sve to izgledalo. Nekako kako vrijeme odmiče, sve to zajedno mi tone u neku davnu prošlost. Ono što ne mogu zaboraviti i za čime katkad žalim je dojenje. To su bile prelijepe dvije i pol godine. AM - 02/2000<i></i>

[MMM]

Sjetim se, ali ne precesto. Kad me netko ili nesto podsjeti. <
>Ali kako kaze mamaiAM <
>Quote:Ono što ne mogu zaboraviti i za čime katkad žalim je dojenje.<
>Jako kratko sam je dojila, 4ipo mjeseca, i dan danas zalim sto nismo duze cikili. Sara (03.06.2003)<
><
><
><
><i></i>

[haniibanii]

Ja se sjetim često, ne baš svaki dan u detalje. Prošlo je samo mjesec i pol od mog poroda i toliko toga krasnog se već dogodilo <
>Na kompu mi se vrti screensaver sa slikama mog mišeka i svaki puta kad vidim slike iz rađaone raznježim se nad tim malim bijelim zamotuljkom! <
><
>Quote:kad god mm cendra da ga nekaj boli, pitam ga jel' se sjeca ... (bio je prisutan oba puta) pa ga pitam opet jel' siguran da ga nesto boli<
>Joj ovo je super ideja! <i></i>

[mamaleina]

Sjetim se onoga trena prije narkoze i onih groznih bolova dok sam se oporavljala i sva se stresem i najezim.Takodjer zalim sto je nisam dojila duze od tri mjeseca. Lea je rodjena 04.01.2005. u 18.12 h<
><i></i>

[Trini]

Ja o svojem prvom porodu nisam bas nesto svojevremeno puno razmisljala jer sam bila turbo okupirana (u pozitivnom smislu) svojim provorodjencem.<
><
>Ali zato - taj cas kad sam vidjela dvije crtice u drugoj trudnoci, pa do samog poroda, vrlo naglo su mi se vratila sva sjecanja, i to tako intenzivno da sam maltene mogla osjetiti trudove i rekapitulirati svaku minutu prvog poroda.<
><
> <i></i>

[Tajana5]

Quote:Vipmama - super je topic, baš sam si mislila da li sam pri sebi kad toliko mislim o porodima... a vidim da nisam jedina!<
> i ja isto mislim da ja jedina stalno mislim o tome!!! <
>I obozavam pricati o tome. Svima kojima se da slusat!!! Ali sva sreca, nijedna frendica mi jos nije trudna ni rodila pa kad se budu priblizile tome moci cu im deeetaljno sve pricati, al taj put se ih stvarno zanimati!!! <
><
>Ima trenutaka kad pomislim kako jedva jedvice cekam ponovo jer kao sto vecina vas kaze - nema takvog trenutka u zivotu! A tih par dana u rodilistu...samo ti i tvoja bebica...samo tvoja i niiiiiicija vise... kronk srce moje <
><
>Pa kad to jos ponovis drugi, treci, cetvrti put.... <
><
><
> <
><
>MARTA<i></i>

[eli]

tajana5, ne sjećam se da si napisala svoju priču. ako nisi, kreni. mi ćemo te sigurno s guštom čitati.<
>Quote:Stvarno ste mi fenomen s tom porodjajnom romantikom <
>iris, sve ovisi o tome kako je kome tekao porod. da ti je bio kao moj i ti bi imala romantična sjećanja. ja se trudim zaboraviti razdoblje od 5-10 dana nakon poroda i užasnog zatezanja šavova. bjesna sam čim mi ti dani padnu na pamet. <i></i>

[Rina]

Jako često, i kao da mi babinje još nije završilo, a rodila sam prije 14 mjeseci. Nije mi jasno kada se to zaboravi.<
>Iako je sve bilo u redu i beba nije ni jednom trenutku patila i znam da ima puno dužih poroda (18 sati s 1,5 satnim šivanjem) ja sam to sve jako teško podnijela. Nekoliko tjedana nisam mogla ni razgovarati ni čitati ništa o porodima, tjeralo bi me na plakanje. Valjda će s vremenom biti bolje. <
> <i></i>

[TINA2]

I meni se često vrati film pa pomislim kao i Iris<
>Quote:Kad me nesto jako boli, onda pomislim, sjeti se sto si izdrzala - ovo je pis of kejk.<
>ali se često i uhvatim u tom momentu i sa smjeąkom jer definitvno nema potpunijeg osijećaja od onog kada rodią svoje dijete ľivo i zdravo i kad me netko pita koji ti je najsretniji dan u ľivotu to su oni dani kad sam rodila svoja 2 sina <
><
><
><i></i>

[TinaL]

Sjetim se cesto. I jos sad nakon 5,5 god. mi se stisne zeludac <
>I ono sta kazu da se sve zaboravi - u mom slucaju (jos ) ne vrijedi.<
>I sva se uspanicim ako pomislim da bi to morala proci jos jednom <
>Oni trenuci kad shvatis da ti sve visi o niti- da sad jesi a mozda sljedeceg trenutka nisi...
rr <
>I hvala Dragom Bogu (al doslovno tako mislim) da nam je pomogao! Al ponovo izazivati srecu, hmmmm........ <
>I realno znam da mi razmisljanje nije normalno i da bi konacno morala napravit neke pomake u takvim shvacanjima, ali taj strah dodje mi instiktivno, uvjek me zatekne i pojavi se kao prva misao! <
>edit: krivo upisani smajlici <i>Edited by: TinaL at: 31/8/05 15:15<
></i>

[Barbi]

Evo još jedne s romantičnim sjećanjima na porod. <
><
>Meni je pravi užitak prisjećati ga se i u mislima proživljavati svaki trenutak... koliko je sve proteklo savršeno.<
>A tek rezultat... <
>P. 10.06.2002.<
><i></i>

[marsovka]

Isuse, ja svoj porod uopce nisam dozivjela kao romantican!<
>Uh, naprotiv.<
>Brzo je proslo, rodila sam za nekih sat i pol i vrlo se cesto toga sjetim, ali ne kao neceg romanticnog.<
><
>Htjela bi svakako imati jos jedno dijete, ali kad se sjetim poroda i onih par dana u bolnici iza toga muka me spopadne.<
><
>Osim toga mislim da mi je puno stvari isparilo iz glave i srecom da je bio mm samnom pa me tu i tamo podsjeti sta se sve desavalo <
><
>Bas sam jucer mm-u govorila kako se uopce ne sjecam boli (njenog intenziteta) nego samo toga da sam se uzasno derala i da mi je babica govorila da ne vicem nego da tiskam. Mora da jako boli kad sam vikala <i></i>

[SlucajniGost]

Ja mjesecima nisam mogla spavati od traume poroda. U neku ruku zavidim svim mamama koje imaju 'romanticno sjecanje'. Kod mene je bilo sve, samo ne romantika. Jos mi je to prezivo u glavi da se vec sad plasim eventualne sljedece trudnoce. 27 VII 2004<
><i></i>

[Septembar75]

Ja se poroda ne sjetim cesto ali mi je uvjek slika kad su Lejlu izvadili iz mog stomaka (carski) i stavili je meni na prsa. Onih 30 sekundi koliko je lezala na meni nikad necu zaboraviti. Njenu crnu kosicu koja je bila sva zalizana i njene velike crne okice koje su gledale u mene. Cak ni plakala nije tih 30 sekundi. Toga cu se uvjek sjecati. <i></i>

[jureiante]

Rijetko se sjetim komplikacija, boli nakon carskog, jednomjesečne odvojenosti od beba... Često se sjetim onog osjećaja blaženstva i sreće zbog same spoznaje da sam mama. moji deckici<
><i></i>

[lastavica]

Rijetko odnosno kad me nešto podjseti na njega, neka priča s poroda, slikice. racica 2002.<i></i>

[† Sanika]

ja nikad neću zaboraviti trenutak kad sam rodila i vidjela to malo slatko jos svo umuljano bice koje su mi odmah dali ...ma pravo malo cudo ... i kak je odma prestala plakiti kad sam je stisnula ... <
><
>i isto tako se sjecam kak me isti tren sve prestalo boliti i bas sam se fajn osjecala, nimalo iscrpljeno mada je trajalo dugo... <
><
>i mm-u nikad necu zaboraviti kakva mi je prekrasna podrska bio tijekom cijelog poroda <
><
> <i></i>