točno Nadice, nikada neće biti svi zadovoljni.
u mom razredu u prvom srednje su svi bili praktički 5.0, nakon tri mjeseca su se neki ispisali, nisu mogli, a neki siroti suze ronili cijeli dan.
da li to smatraš da je bilo dobro ili da ta djeca nisu bila pod stresom ili who cares da li su ta djeca pod stresom jer su to sami izabrali? Mislim sve je to ok, ali ja osobno ne bih bila sretna da mi dijete suze roni ili se ispiše iz srednje škole zato što je imalo lošu garnituru profesora a ja nisam s njim radila
Taj stres nameću roditelji od prvog osnovne jer bolje od djece znaju vremenik provjere znanja. Onda djeci nabiju presing, dušice sutra je test, idemo učiti, roditelju je stalo za taj test više nego djetetu, uči se za test i ocjenu a ne za znanje, štrebanje maksimalno dan pred test, glavno da se dobije taj tren dobra ocjena, to što je tako stečeno znanje vrlo kratkog vijeka, to nije važno
ako krećemo od hipoteze (a do svi branite) da nisu svi profesori jednaki i da nije svaka ocjena ista, zašto onda ovakvo omalovažanje prema roditeljima koji žele dodatno učiti s djecom odnosno žele kompenzirati nedostatak kvalitetnog predavača u školi? Znači svi koji pomažu djecu u savladavanju gradiva nabijaju djeci stres i potiču instant znanje? Hm vidiš moji porivi da učim s djecom se totalno kose s ovim tvojim zaključkom; učila sam s njima da zapamte ono što je bitno i da ne reproduciraju napola napamet naštrebano gradivo. Ali to sam ja
Pretjerivanje i preuzimanje djetetovih obaveza na sebe kao roditelja ne opravdavam i smatram ih totalno štetnim za dijete ne samo za učenje nego i za život.
Prijemni bi pod obavezno jer ipak stavlja sve osmaše u testiranje pod istim uvjetima, isti zadaci u zadanom vremenu, pa pokaži što si naučio u osnovnoj školi.
kako bi to organizirala? Konkretno.
Da li bi osmaši onda završavali s nastavom ranije pa bi pisali svaki dan jedan predmet? Da li bi testiranja bila po školama? Ako bi bila po školama koliko dugo bi upisi trajali da se djeci omogući da se prijave u sve željene škole? Koji predmeti bi se pisali?
Ali mora moći biti usporedivo koliko znaju učenici ocjenjeni odličnom ocjenom, može netko malo podbaciti, ali na velikim brojevima bi se vrlo lako uočilo tko poklanja petice bez uporišta u stečenom znanju.
ovo se potpuno slažem pa me eto zanima zašto je moja ideja tako neprihvatljiva da su prijemni puno bolji kao opcija
stres??? s 14 godina???? ihihihihihih stres i propuh - naveći neprijatelji hrvata.
Stres kod 14 godišnjaka je zato također kategorija razmaženosti i neadekvatnog odgoja? S 14 godina djeca apsolutno nisu u stresu. Treba ih odmah išamarati i staviti u realne okvire da je život kakav je. Pogotovo ako uzmemo u obzir da je to doba puberteta ili rane adolescencije i da još uvijek u Hrvatskoj imamo pokušaje samoubojstva djece jer ne shvaćaju da nije svaki problem ravan smaku svijeta. Da li je i to problem o kojem trebamo razmišljat ili je najbolje ignorirati?
potpisujem one koji su za 40:60. tako je bilo u moje doba. u osnovnoj nisam bila 5.0, ali sam naučila za prijemni (jesam bome grijala stolicu) , trtarila taj dan kad je bio ispit i prošla na oba mjesta na koja sam se prijavila - kultura i jezična. upisala sam jezičnu, znači jednu od najboljih škola u zg, a kažem, nisam bila vrhunska učenica u oš.
dakle i ti si bila pod stresom taj dan ali misliš da te to nije obilježilo. To je ok. Nije ni mene, ali je da se također sjećam da sam bila zabrinuta kako ću napisati test, hoću li se upisati u školu koju hoću a po prirodi sam bila onako dosta bahata i arogantna

Nisam baš bila neki mekušac.
I sad pokušavam svu našu posebnu djecu staviti u te okvire; djecu koja polažu po prilagođenom programu, djecu koja su dramatičari skloni pretjerivanju, djecu koji nisu brzi i snalažljivi pa totalno zblokaju....
Ne kažem da to nisu problemi koji se ne mogu velikim trudom i radom roditelja riješiti ili barem dovesti u normalu, ali pitanje ostaje da li je fer takvoj djeci onemogućiti jednaku mogućnost za upis

Da se razumijemo, ne mislim da je ovo najbolje moguće rješenje samo mislim da prijemni nisu tako dobro rješenje kao vrednovanje profesora u radu s djecom, aktiviranje nadležnih službi kako bi to i trebalo biti. Zašto bi se nesposobnost profesora i nadležnih slulžbi prelamala preko dječjih leđa? I zašto smatrate da je to ok?