Kako je lijepo dojiti

[bojana]

Moram priznati da se cesto sjetim ovog tako dragog topica i padne mi na pamet kako bih se rado nadopisala s nasim devetomjesecnim lijepim dojilackim (i dojenackim ?) iskustvima (kojih nasrecu ima daaaleko vise nego onih neugodnijih i teskih...) A to bi moglo ispasti toliko opsirno, a nazalost najcesce sam u stisci s vremenom. <
>Zato cu samo napisati da mi se iz tjedna u tjedan cini da smobas sad u razdoblju kad nam ne moze biti sladje i da smo sve uskladjeniji... <
> <i></i>

[Bernarda]

O dojenju prije poroda uopce nisam razmisljala. <
>Cim je tata prerezao pupcanu vrpcu, babica je dignula malog Nineka i stavila ga na mene. Ja sam samo osamuceno gledala u Paula, pa u Nineka,... i bila sretna...<
>Onda mi je babica rekla da mu mogu dati da papa.<
>Tek tada mi je kroz glavu proslo - Aha, ja cu i dojiti. <
>Cini mi se da jos uvijek osjecam prvi dodir njegovih ustasca.<
>Nisam ni vjerovala da imam mlijeka. Bio je papao 20 minuta (iako je babica rekla 10), ja ga nisam htjela zaustaviti.<
>Onda su ga odnijeli, oprali, pregledala ga pedijatrica i negdje nakon mozda sat vremena Ninek je ponovo dosao sav umotan u toplu plahtu - papati...<
>Mozda prve dane doma, kad sam bila sama, bez strucne pomoci - osjecala sam nesigurnost, bojala sam se - sto ako ne bude dovoljno mlijeka...<
>Medutim, Nino je papao i papao. I danas to isto radi, samo sad i prestane, pa prica, vrti se gleda tatu pa mene pa se smije, mrmlja pa opet nastavi...<
><
>Ukratko, dojenje je nesto najprirodnije na svijetu, tko ga se odrice, uskracuje svom djetetu pravo na zdravi pocetak. <
>Barem toliko mogu svom vlastitom djetetu pruziti.<
>A zadovoljstvo kojim me ispunjava ne moze mi nitko nadomijestiti.<
><
>Uvijek ima vremena za nesto drugo.<
><
><
><
><
> <i></i>

[MarijanaST]

Duze vremena pokuavam ispricati svoju pricu o dojenju i evo me konacno(iako se bojim da necu uspjeti sve reci)... Ja zapravo imam dvije price: prva je o Antei koja sada ima 2,5 godine a druga je ona koju sada prozivljavam s 4-mjesecnim Antom.... <
>Oduvijek sam zeljela dojiti, citala o vaznosti dojenja i cvrsto odlucila da moram uspjeti... Pritisci sa strane (pogotovo od mame) tipa "Ja nisam imala mlijeka pa neces ni ti" nisu me mogle omesti. Iako bi na svaki Antein plac mama rekla "A imas li ti dosta mlijeka", i poprilicno me obeshra
ila ustrajala sam i uspjela je dojiti 13,5 mjeseci. (Mami sam za
anila da mi to pitanje postavlja). Kod Anteice je nazalost dojenje bilo samo radi hranjenja, dojila je "skolski" svaka 3-4 sata a ako bi u meduvremenu trazila malo da se umiri ja bi je pokusala drugacije umirit. Kazem nazalost jer je to jedan od pritisaka okoline kojem sam popustila "Nemoj da ti stalno visi na sisi". Prestali smo s dojenjem kad je imala 13,5 mjeseci opet zbog pritisaka sa strane i to je druga greska koju sada zelim ispraviti i dojit ćemo ako treba do skole (cini mi se da cu i ja otvorit za neke 2 godine topic slican onom Irena 2 ... <
>A sada malo o onim lijepim trenucima i razlozima zbog kojih me dojenje cini sretnom i ponosnom i uvijek tvrdim da je to jedno od najljepsih iskustava majcinstva. Kad se sjetim onih prvih dana: mama i sika je za njih cijeli svijet, tu su nasli hranu, utjehu i smirenje od shoka dolaska na svijet van topline majcina trbuha... Slijede dani kada vec skuze sto je sika i bacaju neodoljiv osmjeh pun zadovoljstva cim ja dignem majicu a ukaze se ONA. Ma nitko i nista ne moze zamjenit moju radost kad vidim taj osmjeh na licu. A onda ona faza (jos nismo u 2. dojenju do te dosli) kad sa obje ruke prihvate siku i primicu je svojim ustima i cvrsto drze dok ne obave posao ili kad nervozno traze po golom vratu ustima Ma znam da je tu negdje... A tek kad zaspu na siki i samo lagano sishu tek toliko da zadovolje potrebu za sisanjem a da mlijeko ne izlazi... Ili kad se vrte u polusnu i traze je zatvorenih ociju a otvorenih usta. Iskreno zalim sve one majke koje nisu to iskusile zbog svog nestrpljenja da dojenje profunkcionira i neupornosti i odustajanja pri prvoj teskoci... Ovaj put dojim "Na zahtjev", puno sam smirenija jer znam da cu uspjeti, iako nam teze ide nego prvi put (jos uvijek mucimo muku jer imam preaktivni let down pa beba ne stigne gutati i place jer proguta previse zraka,ali zahvaljujuci forumu znam da je to prolazno) . Sto jos reci nego dojite cure, nemojte da vas pocetne teskoce ometu jer isplati se, vidjet cete "kako je lijepo dojiti"<
> <i></i>

[† RLmama]

a ja ću samo par slija dodati na sve ovo što ste rekle...<
><
><
> <i></i>

[natasha32]

super su , pogotovo ove blizanke, odmah se Lune sjetim <
><
>bas sam zadovoljna sto je ovaj topic tako dugo na zivotu <i></i>

[bojana]

e ovo mi je prekrasan topic, meni definitivno u top3 . Kad imam neku krizicu, ili sam napeta pa mi steka let down potrebno mi je samo da ovo pocnem citati, stvarno! Odmah me prozmu svi nasi divni trenuci dojenja, jedino nazalost ne idu mi toliko rijeci da bih to mogla izraziti i s vama podijeliti (unutar nekog razumnog
oja redaka )<
><
> <i></i>

[adrianovamama2000]

Samo dizem topic gdje i spada na vrh. ulovima me danas neka sentimentalnost, ne znam sto mi je <
>Adrian je kao i Jan bio vrlo ucinkovit kod dojenja nije bilo puno mazenja i spike ali zato Lukas to nadoknaduje. Malo doji malo prica, pa malo doji pa se malo smije pa ono sto kaze Natasha onako sav zamusan od mlijeka a smijeh viri i iz ociju. joooj kak je to super, a vrijeme leti i za koji dan cemo imati 4 mjeseca smrc sto tako
zo ide <i></i>

[Kolberg]

admama super da si digla topic, meni je dojenje isto super...postala sam prava ovisnica <
><
>mika <i></i>

[emily31]

Fenomenalan topic !! Ma dojenje je zakon !!!!! <i></i>

[† RLmama]

dižem topic... poseban je:) <i></i>

[Buhtlica]

NATASHA - prekrasno si to napisala. zbilja nemam sto dodati, isto se tako osjecam. dojenje mi je najljepse iskustvo u zivotu, pogotovo kad vidim kako Zita (skoro 5 mj) raste samo od mog mlijeka. <i></i>

[Webmama]

Jucer mene jedna mama pita u vrticu (kao ja strucnjak ), kako da smanji nocna dojenja, a beba stara 8 mjeseci, ja velim nikako, neka doji kolko hoce, beba ce sama odrediti kolko puta hoce - a ona mene gleda ko da sam s marsa pala. Ja joj kazem da sam dojila 14 mjeseci i svaku noc se dizala po 5-6 puta za dojenje, sad me i druga mama gledala rasirenih ociju.<
><
>- Pa kaj nisi umrla od toga???<
><
>Vis da nisam :p zapravo sam tako uzivala u dojenju, da mi je jos danas zao sto toga vise nema.... Mame&Bebe pocetna stranica<i></i>

[Mirci]

Ja, sad mogu reci na zalost, prvo dijete nisam dojila tj. samo 1,5mj, ali iz sadasnje perspektive znam da to i nije bilo dojenje. I tada sam osjecala krivnju svaki put kad bih o tome razmisljala, ali jednostavno nekako nije islo. Sada drugo dijete ima 4 mjeseca i dojim ga otpocetka bez ikakvih problema. I uzivam isto kao i vi gledajuci ga kako raste. Zapravo, tek sada vidim koliko je to divno. A o tome koliko pojednostavnjuje zivot obitelji da i ne pricam. Sad mi je jos vise zao sto i starijeg sina nisam dojila, sto se nisam vise potrudila... <i>Edited by: Mirci at: 12/6/02 3:15:15 pm<
></i>

[natasha32]

Sve razmisljam ovih dana kako se na Dojenje javljam samo kad imam neki problem, pa kako ove stranice citaju mnoge buduce mame i dojilje, da ne pomisle kako je dojenje samo problem, hocu reci:<
><
>Hanna sad ima dva i pol mjeseca, iskljucivo je dojim, nismo imali neke prevelike probleme ali nije islo ni sve bas glatko, no u zadnje vrijeme SVARNO ISTINSKI UZIVAM u dojenju .<
> <
>Valjda je prosao onaj strah sto cu i kako cu, sve je leglo na svoje mjesto, imam samopouzdanje da nam ide ok (premda nema neku impresivnu kilazu, ali otkako se Mika izjasnio da voli manekenske tipove ni to nas vise ne zamara ), kad joj vidim one buckaste nogice i shvatim da ona raste samo od mog mlijeka, ispuni me i neki ponos, a i zahvalnost sto smo uspjele...<
><
>naravno da svaki dan imamo neki problemcic - jucer je npr. bio jaki jugo ovdje, obje malo nervozne, ona sisa bezveze, pa place, pa pola izbljucka, ali to jednostavno nije nista ni strasno ni bitno kad vidim i osjetim kako se privija uz mene i trazi sisu, kako nekad ozbiljno i marljivo sisa, malo namrstena sa strogo skupljenim o
vama i pritom drzi jos sakice cvrsto stisnute sa strana uz dojku, kao da kaze "to je moje, odbij", ili kad usred dojenja pocne gugutati, odmakne se malo i djeluje kao da razgovara sa sisom , ili kad po noci idem da je podojim a ona samo posnjofka i zaspe od osjecaja zasticenosti i ugode koju joj pruza dojenje (proslih je dana puno sisala po danu, pa sam joj nocu uvaljivala cim bi se malo promeskoljila da sisa jer su mi se malo prepunile...) ili kad je bas gladna kako marljivo prione pa sve odzvanja od coktanja i dahtanja, a kad se odlijepi sva je umazana i kao malo osamucena, ili kad je gledam kako sisa a ona mi se osmijehne tako siroko da vidim puna usta mlijeka, a najnovije je uvjezbala da podrigne a ne prestane sisati , a najnjeznija mi je i dalje kad sisa pa tako utone u san, sama se odlijepi od
adavice i legne glavicom na sisu kao na jastuk, rasiri se sva preko mene i to joj je najdraza poza za spavanje... a ja onda privucem laptop i malo prosurfam po forumu... <
><
>eto, mislila sam da bi bilo zgodno da i ostale mame koje doje ili su dojile napisu nesto bas osobno, i time potaknu potencijalne dojilje i one na pocetku da ustraju, jer nekad nije dovoljno samo znati da je to zdravo, korisno, do
o i za mamu i za bebu, itd. i biti tehnicki "potkovan", nego da malo vide i kako to na kraju bude nagradjeno stvarno jedinstvenim i prekrasnim trenucima sa svojom bebom <
> <i></i>

[djecakovamama]

Na nekih mjeseca-dva cu stickati ovaj divni i meni jako dragi topic ... za novu generaciju i <i></i>

[djecakovamama]

E, da, post (tj slikica u profileu gdje je site trazio password) jedne clanice je "kocio" da se procita cijeli topic pa sam ga iz
isala i kopiram ga ...<
><
><
>natica <
>Redoviti član<
>Posts: 19<
>(4/16/02 13 9)<
>Reply | Edit | Del Re: DOJENJE JE PREKRASNO<
>--------------------------------------------------------------------------------<
> Bas mi je drago da je otvoren ovaj topic, jer dojenje je tako posebno iskustvo. Moja Petra vec ima 6 mjeseci i jos potvrdjuje epitet koji su joj dale sestre u rodilistu - da je vrijedna sisalica. I tako je moje dijete treci dan svog zivotica, kad je meni navrlo mlijeko, tako vrijedno prionulo na sisanje da se cijelo prijepodne nije odvajala od cike, a onda je do 9 navecer nista nije moglo probuditi. Mozete zamisliti moje
ige i strah. I hvala bogu, mlijeko je teklo u potocima, katkad smo obje bile doslovno zalivene, a i sada nam ga ne manjka, cesto jedva docekam da Petra ogladni pa da mi isprazni cike. A o osjecajima koje pruza dojenje rekle ste gotovo sve. Tako sam ponosna sto svojim tijelom hranim svoje dijete, sretna sto joj dajem najbolje sto joj mogu dati, i nikako se ne mogu nacuditi da je, od one krhke bebice, samo na mome mlijeku narasla u pravu curu duuuuugackih trepavica, buckastih nozica i rukica, a sada nam evo nice i prvi zub. Ne znam umisljam li si, ali cini mi se da i te zubne tegobe nekako lakse rjesavamo uz ciku. Sada malo cesce cikimo, ali ne koristimo nikakav Celgel ni ostala cuda osim gumenih grickalica.<
>Da, moram spomenuti i tatinu ulogu u uspjesnom dojenju, jer on mi je uvijek bio cvrsta ruka i velika potpora ako bi me pocele muciti sumnje glede dojenja, npr. imam li dovoljno mlijeka. Uvijek je govorio da je mlijeka dovoljno i samo neka Petra sisa pa ce ga biti jos vise. I to je ziva istina. Hvala tati!<
>I eto, mada cesto cujem zene kako se zale da dojenje sputava, ja se osjecam slobodno jer znam da u svakom trenu, ma gdje bila, mogu nahraniti svoje dijete, i to svjezim, toplim i najboljim mljekecom usto punim ljubavi. <
>A sada i jedan cisto prozaican razlog zbog kojeg se cvrsto drzim dojenja. Naime, ja sam malo kampanjski tip i vjerujte mi da ne znam kako bih izasla na kraj s dudicama i flasicama i sterilizacijom i onim gramima i mililitrima. Hvala bogu da se ne moram s tim baktati... <i></i>

[natasha32]

<
><
>kako je to bilo davno <
><
>ali i dalje mislim isto kao tada (mada bih vjerojatno ljepse napisala, ovo je bilo na
zinu, ali mozda bas zato istinitije )<
><
>meni je dojenje donijelo puno divnih trenutaka, i u ove dvije godine (i nesto ) sto dojim procitala sam puno divnih tekstova i iskustava, pogledala na tv puno dirljivih prica o dojenju, upoznala i u Dublinu i u Hrvatskoj i na forumu puno divnih mama i njihovih beba i toddlera, sve preko dojenja. <
>ne mogu uopce zamisliti nas zivot kako bi izgledao bez svega toga<
><
> <i></i>

[Natasa36]

Prekrasan topic o najbolje uređenoj stvari na svijetu: gledati svoje dijete kako prekrasno napreduje hraneći se samo maminim mlijekom...<
><
>Kad gledam Miriam kako mi diže majcu i cicka u najnemogućijim položajima (od predanog cicanja do sitnog cickanja u prolazu) svaki puta se raznježim i jako sam zadovoljna što sam to pružila svom djetetu (a i sebi...).<
><
>Netko je napisao da mu je žao mama koje to nisu doživjele - i meni ih je žao i voljela bih da ipak još dožive to iskustvo. <
><
>I već mi je sad malo žao što će doći dan kada će dojenju doći kraj... No nećemo još misliti o tome, nego uživati obje... Miriam 23.1.2003<i></i>

[sany]

Quote:kako nekad ozbiljno i marljivo sisa, malo namrstena sa strogo skupljenim o
vama i pritom drzi jos sakice cvrsto stisnute sa strana uz dojku, kao da kaze "to je moje, odbij", <
><
> ..... ili kad jednom rukom mazi siku dok sisa .......a mislila sam da pri dojenju samo beba dobija <i></i>

[prviputmama]

Natasa !<
>cure, zbilja je predivno ! Vito, 08.01.03<i></i>

[mama3]

<
>Dok ovo čitam, dođe mi da rodim još jedno i ponovo uživam u ljepoti i zadovoljstvu svega već navedenog.<
><
>Ako zatrudnim, vi ste krive ha, ha,<
><
>Stvarno, zadnju kčerkicu dojila sam "samo" 15 mjeseci i do danas žalim što sam prestala. Mislila sam dosta je, ali nije. Nije. <
><
>Pohvala autorima!!!!!!!!!!!!!!!! <i></i>

[tanjabb]

Za topic s ovako lijepim naslovom. ... mi dojimo tek do
a 2 mjeseca i za sada nam ide odlično. Danas smo bili u Maksimiru, bilo je prekrasno, sunčano, toplo. Lukas je spavao u kolicima i kad se probudio, mama našla klupicu i na tom zimskom suncu podojila bebača. Sunce je grijalo i mene i njega i on se smijao za vrijeme cicanja ... Kad se nasitio pogledao me u oči, podario mi još jedan osmjeh i dalje blaženo spavao. Sve vam je jasno. <
>Lukas 10.12.2003.<i></i>