Postao/la podocnjaci forever » 28 kol 2005, 20:46
Evo sad dojila Jana, a on poceo nabacivati neke seretske osmijehe, dakle, umrla sam od smijeha (7 i po mj. mu je), onako, siki, siki, pa me gleda ispod oka, pa kad ga pogledam, a on se onako ko neki frajer nasmije... <
><
>Inace, vjerojatno kao i sve bebe prolazi kroz razlicite faze dojenja kako raste; u pocetku, odn. do
ih 4-5 mjeseci on se nije dao bas nicim smetati - puna kuca, tv, kuhana sarma, psi, macke - ma kakvi, on kad krene sikiti zatvori oci (uvijek je imao zatavorene oci) i gusta li ga gusta, kao da svijet oko njega ne postoji. Mogla sam s njim ustati, malo promijesati rucak, otic po vode i sl. I obavezno je uvijek bio nakon toga zaspao.<
><
>Sada se vec par mjeseci nakon dojenja razbudi (preko dana), a posto ga dojim onako sjedeci, u krilu, onda on jos ostane malo lezati, prevrce jezikom i mljacka kao da se najeo pecene piletine; onda malo "popricamo" pa dalje u igru. <
><
>Ima dana kad je nervozan pa siki tako da me podsjeca na psa koji prevrce i nateze kost, pa mumlja, rezi, nedajboze da ga pokusam odvojiti, mase rucicom, kao "sam se usudi"... <
><
>Buduci da je on ipak sitnija beba rodjen s malom kilazom, a jos nema zubica, sretna sam jer niti jednom nisam imala problema s upalama, ranicama, i sl. <
><
>Mislim, stvarno je dojenje nesto posebno, meni osobno jedan od najljepsih dozivljaja iz bebljeg svijeta. <
><
>Pa da pitam i vas - kako sike vase bebe? <
> <
><
><
><
> <i></i>