Griznja savjest i nedojenje

[Mishica]

songica, ja sam isto odahnula kada sam procitala ovaj podforum... <
>Najvise me pogodilo pitanje jedne mame koja doji vec 8 mj : "pa nisi joj valjda dala flašicu?!" (ko da je to smrtni grijeh)<
>Nego sta da jesam!! Nije njeno dijete gladno.:"> <
>Zbilja ne razumijem taj pritisak ljudi oko sebe! <
> <i></i>

[songica]

ni meni mishica nije jasno.. a što mi je još najsmješnije.. je kad tek kad priznaš da ne dojiš ..onda ti je odjednom javi hrpa tih istih koja je imala pametne savjete kako je dojenje najbolje i kako sam trebala truditi više .. ispadne da i oni nisu isto dojili.. .. ma mislim tko je tu lud...<
> <i></i>

[anlan]

ma s vremenom cete i vi ta pitanja i poglede lakse podnositi. Mene je dosta dugo to mucilo, ali morate prvo raskrstiti same sa sobom.<
> Kao sto sam vec napisala i ja sam dozivjela da mi kazu: Trebala si biti upornija! i to od zenske koja pojma nije imala koliko sam ja uopce bila uporna ili nisam.<
> A vrhunac je bio, kad sam setala po Bocarskom s bebom, kad mi je teta koja prodaje balone, igracke i ostale djidje-midje s desetak metara daljine vikala: "Jel cica?!!??". E tu mi je prekipilo...<
> Mislim, kaj se ona uopce petlja? Pa jel ja nju pitam zasto djeci prodaje smece - lizalice, secernu vatu i sl.<
> Uglavnom, otad (a tad je malena imala vec nekih 5 mjeseci) se nisam vise toliko nervirala i rijetko kome jos objasnjavam i "pravdam" se, a pogotovo ne nekim znatizeljnim babama.<
> Samo kazem ne i bok!<
><
> Samo - nemojmo se zavaravati, da sam i dojila, ne sumnjam da opet ne bi bilo sto pitanja i do
onamjernih savjeta - nemoj ovako, moras onako, mlijeko ti je ovakvo ili onakvo!<
> <
> Zato i imate forum, skup misljenja i znanja utemeljenih na visegodisnjim "real life" iskustvima, surfanjima, citanjima knjiga sa svih strana kojima, uz vlastitu intuiciju, mozete vjerovati.<
> <i></i>

[Mishica]

zato i kazem <
><
><
><
> <i></i>

[Virtuallmommy]

Puse svim bebama flašičarkama i njihovim mamama koje ih najviše vole!!!!<
> kojekavim babetinama koje se miješaju u tuđa posla! <i></i>

[Neda3kids]

Ma Anlan, to je ona tebe pitala zato da bi ti mogla uvalit ta svoja "čuda". Jer valjda ak' ne cica, onda može dohranu odmah sa lizalicama, šećernim vatama i još kojekakvim "očajima" tamo sa njenog štanda.<
><
>Vidim, da se nije puno promijenilo od onda kad sam ja imala slične probleme. Ajme, meni, šta vas snađe. <
><
>Ono kaj bi vam ja htjela reć, a ne znam jeste čitale tu stare postove, jest to - da ste vi prva stepenica. Vi morate raščistit same sa sobom, pomirit i stišat glasove u glavi, i krenut dalje. Jer ja uvijek govorim - da sam ja svojem djetetu najbolja mama. Kao što im je i tata - najbolji tata. I da se moram trudit najbolje razumijet svoje dijete. Pa ako ste skužile da vašoj bebi treba dohrana, da je zadovoljnije na flašici, da nemate mlijeka - onda ste napravile jedan veliki korak u vašoj komunikaciji. Ali ga nemojte zaboravit. Bit će još toliko toga što će vam djetešce htjeti reći. Lijepog. Divnog. Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><i></i>

[anlan]

Nedo - lijepo receno <i></i>

[Roka]

Čitam i ne vjerujem!? Super ste, i hvala vam!<
>Napokon da otvorim i pročitam i ovako nešto! Ja sam još jedna mama koja je prošla gotovo identičnu storiju. Sigurna u svoju odluku da želim (i hoću) dojiti, uporna ko mazga, strpljiva i, naravno, veliki pobornik dojenja. Koliko sam se veselila djetetu, skoro toliko sam se veselila i dojenju. To mi je nešto prekrasno. I bilo je, nakratko.<
>Krenulo naopako od početka. Prerani porod, beba super i sve prošlo u najboljem redu. I mlijeko ne dolazi. Masiram ja, masiram, da budem spremna kad "navre". Nikad ni nije, ne u toj količini. 5.dan smo došli doma, bacila sam šeširić!? koji mi je savjetovala sestra u bolnici (dijete nedonošće, mlijeka u tragovima, do
o da je jadničak išta uspjevao izvući; a je, borac mali mamin...),i nekako je krenulo. Ali, moje sise prazne. Gotovo sam se rasplakala od sreće kad sam vidjela da mi spontano curi mlijeko...<
>Tako smo mi jedan period uspjevali biti samo na prsima . I napredovao je. Pa je opet krenulo niz
do.... Dok nismo u bolnici (prema krvnoj slici dijete mi je bilo gladno!!?) dobili dohranu, s 2,5mjeseca. Ko nesretniji od mene!? A tek onog dana kad više nije htio sisati? Pa sam mu davala na prevaru, pa sam se izdajala, sve dok više nisam imala šta izdojiti... <
>I sad neka mi netko kaže da nisam bila dovoljno uporna!? Ili da svaka majka može dojiti ako hoće!? Ili da svaka majka ima dovoljno mlijeka za svoje dijete!? <
>Žene, hvala vam još jednom!<
>Roko je sad beba od 4 ipo mjeseca, odlično napreduje (7kg i 300!, i preodlično), spava noć, spava preko dana 5-6h. A ja odmorna, naspavana i sretna mama <
><
>Još uvijek mi prođe kroz glavu ma gdje sam pogriješila, što sam radila krivo? Mada, sve manje. Nisam pogriješila, osim možda u jednom, trebala sam slušati dijete i sebe i ranije mu ponuditi flašicu. Nisam znala, radila sam onako kako sam mislila da je najbolje za njega. Nakon ovog što sam pročitala,
išem i posljednji preostali tračak sumnje u svoje majčinske sposobnosti, i nikom više ne objašnjavam zašto ne dojim!!! <i></i>

[Virtuallmommy]

Bok! Do
o došla!<
>Ako te išta tješi, ti si barem malo uspjela dojiti dijete. Ja usprkos naporu i svem trudu nisam uspjela niti malo.<
>Puse malom Roku i neka i dalje bude zdrav, napredan i dobar.<
>Hoćeš se družiti s nama i na forumu od 0-1? <i></i>

[inez9]

Kod nas je pocelo super, mlijeka ko u prici, Alex je jela svaka tri-cetiri sata. Skolski primjer. Nazalost to je trajalo samo par dana. Nakon tri dana, jos u bolnici, pocela je traziti jesti svakih pola sata-sat, a podoj bi trajao cak i dva sata. <
>Znala sam da ne moze biti gladna, ali cim bi je maknula pocele bi drame. Da bi mi nakon dva takva dana i noci nespavanja i totalne iscrpljenosti, nakon sto sam je zamolila da je uzmu i nahrane, sestra rekla da sta ja mislim, pa djeca su sisavci i stalno bi bila na sisi, i beba je sita. A ja sam to kao trebala znati. <
>Bradavice su mi do onda vec bile gotove, ali i dalje sam dojila, iako mi je isla krv i boljelo je za poludit. Sve dok Alex nije bljucnula krv. Onda sam rekla gotovo je. Naplakala sam se tih dana ko nikad, imala uzasnu griznju savjesti jer sam znala da i sebe i nju lisavam neceg uzasno vaznog, pa i sada mi je tesko kad se sjetim, ali kad je bljucnula krv skoro sam dozivjela infarkt jer nisam znala da je to moja krv.<
>Nikom to ne zelim, i sada smo na adaptiranom. Zelim najbolje za nju i totalno sam isfrustrirana jer ne znam da li je mlijeko koje koristimo najbolje za nju, a majcino je sada vec gotova stvar buduci da je
adavicama trebalo dva tjedna da zacijele i jos nisu do kraja, a moje izdojeno milijeko nije htjela piti iz bocice.<
>Mislim da ne bi bilo lose da u bolnicama postoji netko tko bi dosao do tebe prvi dan i rekao ti sve o dojenju, jer koliko god sam se pripremala na to neke stvari nisam znala. -za drugi put cu barem biti spremna. <
>A svi oni koji kritiziraju mame koje ne doje trebali bi znati koliko je suza proliveno zbog toga-ne znam niti jednu koja je svjesno oda
ala adaptirano mlijeko bez da se trudila.<
><
> <i>Edited by: inez9 at: 21/2/06 15:41<
></i>

[masko]

Suvišno je bilo što dodavati. Mi imamo identičnu priču, pa da se ne ponavljam. Svaka pohvala za ovakav topic, nadam se da će mnogim mamama pomoći da lakše pre
ode ono s čim sam se ja mučila. <i></i>

[rjarak]

Gdje je bio ovaj forum dok sam ja plakala nasvku pomisao o dojenju. Kad bih vidjela mamu kako doji na slici u DZ ja bih plakala, a da ne govorim kad sam otišla prvi put vagati svoju bebicu i kad su mi rekli da s 15 dana nija nadoknadila niti grama od onoga sto je izgubila dok je bila u bolnici. Doma sam imala dvije babe (prvo mamu od MM i moju mamu) i jedna i duga su dojile i nisu shvacale kako to ja nemogu
advicu (koja je uvucena) ubaciti bebi u usta. Kako to da ne osjetim kako mlijeko struji kad ona kao doji. Uzas mrzila sam ih i bez obzira sto su mi tad kad jos nisam mogla sjediti pomagali jedva sma cekala da odu doma. Babice u bolnici su bile jos gore. Jednu vecer mi je jedna odnijela bebu jer je plakala od gladi (plakale su sve tu vecer u nasoj sobi) i onda se vratila i rekla da kakve smo mi mame beb nam placu. Bas tu vecer sam ja provela masirajuci i izdajajuci, jer sma htjela da stvorim mlijeko. Nitko u bolnici nije htio prihvatiti cinjenicu da ja imam takve
adavice i da ih beba jednostavno ne moze prihvatiti. Tek mi je moja mama kad se pomirila s tim da beba ne moze ovako dojiti otisla ikupila silikonske sesirice, onda je krennulo na bolje, ali to je bilo kad je njoj vec bilo tri tjedna, pa nije bilo dovoljno mlijeka, pa je dobivala bocu poslije svakog dojenja. Budila sam je da doji svakih dva sata. Jedan od razloga nestanka mlijeka je bio i taj sto su mi babe govorile nemoj dijete buditi neka spava, pa je ona prvi dan spavala 4 sata po danu u komadu i cijelu noc. Tocnije jela je manje nego sada. Do njenih 4.mj. sam izdajala svako jutro u 5.30 ujutro i podanu kad bi ona odspavala duze od dva sata.<
>Sada doji svaka dva sata i navecer dobije NAN.<
>Sorry na ovako neuracunljivom tekstu, ali ne mogu ga ponovno citati svaki put kad o tome pricam rasplacem se. Nitko mi nije rekao da to moze biti tako tesko. Mrzilas am sve ljude koji su me zvali dok sam bila u bolnici i pitali je li doji. Tako sam na kraju samo odgovarala MM-u. On bi je bio i ostao jedina potpora u zivotu.<
><
><
><
>Volila bih da sam vas prije otkrila, ali isada ste mi super...<
><
><
> <i></i>

[Roka]

Hvala na pozivu Wirtuallmomy,čim uhvatim malo vremena pridružim vam se! Naime, Roko dok je budan zahtjeva punu pažnju i druženje. Pozrdavi tebi i Klei! <
>I veeliki pozdrav mami Rjarak! Nismo jedine! Navukla se i ja... <i></i>

[malisa2006]

ja sam bas postavila post jeste li imale griznju savjesti...<
>ja dojim al mu moram dat i bocicu.<
>nekad jednom dnevno, nekad dvaput..<
>i stalno mislim da mozda nekaj radim krivo,da bi se trebala izdajati stalno...pa bi mozda mlijeka bilo vise.<
>mali mi je jako cesto na cici i zato se pitam zakaj nemam dovoljno mlijeka navecer.<
>kad je pravilo da ak vise cica-vise ce bit mlijeka.<
>imamo 2 mjeseca i mjesec dana se tak hranimo.<
>i malo me muci hocemo li moci tak duze vrijeme il ce se
oj bocica morat povecavat.. <
>uvijek mu dam bocicu poslije duuugog cicanja mene. i onda jos popapa 100mL. <
> <i></i>

[Goga]

Swenova mama, kad sam procitala tvoj post, kao da si opisivala moje osjecaje i
ige. Ja sam na zalost bila tako uporna i 10 dana bebi gurala cicu na kojoj je ona samo spavala i cicala i po 2 sata a nije mogla navuci nista jer je ona bila pre slaba a ja nisam imala dovoljno mlijeka. Kad sam se probala izdojiti uspjela sam samo 10ml i tad me uhvatila panika. Kupili smo Nan 1 i dali joj od cega se drugo jutro osula po cijelom tijelu. Zavrsili smo u Klaicevoj zbog nenapredovanja i alergije na kravlje mlijeko i zbog moje dijete mi je 5 dana bilo na infuziji. Koja sam glupaca bila - nikog nisam htjela ni cuti. <
><
>Moram vam ipak priznati da se jos uvijek opravdavam zasto ne dojim i jos uvijek me pece savjest da sam mogla napraviti jos nesto i to je jednostavno jace od mene. <i></i>

[mamashnita od noje]

goga, noa ima gotovo 9 mjeseci. a mene još uvijek zna oprati grižnja savjesti i film da sam se možda mogla malo više potruditi. nakon što mi se cica upalila jer mi je medicinska sestra u petrovoj otkinula komad
adavice. uz sve ostale probleme koje sam imala s dojenjem. <i></i>

[Goga]

O Boze!!!<
><
>Ma znam ja do
o da nisam jedina i da sam se jako trudila ali to je jednostavno jace od mene.<
><
>Jos mi je gore sto mi Ema ima atopicni dermatitis i alergiju na kravlje mlijeko a znam da majcino mlijeko pomaze u prevenciji takvih stvari i sto se tice imuniteta opcenito - al kad nije islo - nije islo - i kaj sad...idemo dalje...<
><
>Velika podrske svim mamama nedojilicama, a dojilicama na uspjehu i malo vam zavidim (al ne onak zlocesto ). <i></i>

[Virtuallmommy]

Goga <
><
>Mamanoja, kaj ti je fakat otrgnula
adavicu? Meni su skoro cice otrgnuli. A ja vec bila jednom prije na operaciji i silno u panici... <i></i>

[mamashnita od noje]

fakat. <i></i>

[Goga]

<i></i>

[natalija]

E joj,ja sam Ninu dojila 5 dana jedva,nije htjela ni cicu ,niti je bilo sta u njoj,pa sam jadna izvlacila pumpicom u flasicu pa joj davala da pije,e sad sam se najezila kada se sjetim koliko me bolilo,na kraju sam odustala i pocela da joj dajem aptamil,ne vidim tu nista lose, pa i mene su hraili adaptiranim mlijekom,pa evo sam citava ,ne grize me savjes ali jeste mi bilo malo tesko na pocetku.Hvala bogu napredna je i jede sve sada. <
><
>Nikolina 18.08.2004<i></i>

[ivekica]

Ja isto imam tuznu pricu.<
>Sina sam dojila godinu dana i sve je super funkcioniralo, mislila sam i s drugom ce bebom isto tako.<
>Od prvog sam dana nakon poroda imala hrpu mlijeka, stalno sam se morala izdajati a mlijeko se samo stvaralo.<
>Kad smo dosle doma iz bolnice bilo je ok, ali nakon 3 dana kaos. Mlijeka za 5 djece, a ona jos uvijek malo papa.<
>Samo sam se izdajala a bolilo je kao vrag, nakon podoja bi iz jedne cice izdojila oko 300 ml, a druga se u isto vrijeme puni.<
>Uslijedila je temp. 4o, 3 puta na hitnoj, mastitis, zacepljen jedan kanalic, beba ne moze izuci, izdajalica ne moze, na kraju nakon 10 dana mi je treci put doktro rekao da bi trebalo uzeti Bromergon, lijek za prestanak laktacije, jer da cu inace zavrsit na operaciji.<
>I nakon toliko mlijeka, pila sam Bromergone 10 dana, mlijeka nemam, ne dojim Petra pije na bocicu.<
>Ne grize me toliko savjest, ucinila sam sve, znam sve prednosti dojenja, ali sam jos uvijek tako tuzna . Petra je dosta neutjesna, a mozda to i nije zbog nedojenja nego je takav karakter.<
>Bit ce sve ok. <i></i>

[dodoli]

drago mi je da nas ima. svoju prvu curicu nisam dojila jer je dobila zuticu i prije 5ipo godina nisu mi dali da idem dojit(sad daju) kad smo došli doma, mlijeko se vec povuklo.sad imam drugu curicu od 6ipo mjeseci i dojimo se uz dodatak vecernje bocice (i meni se uvecer isprazne)i ja sam jako zadovoljna a i ona jer sam vec mislila da cemo i ovu na bocu.Ja kolicinski nemam nesto puno mlijeka, ali mislim da je to i nasljedni faktor-ni mama ni none nisu dojile.Jer citajuci i pricajuci sa zenama sam dosla do jednog zakljucka-ako ima zena sa turbo laktacijom (a ima ih ja ih znam par) kojima mlijeko curi, koje cure i godinu dana nakon prestanka i slicno, zasto je tesko prihvatiti da ih ima koje imaju nedovoljno mlijeka. Svakako, moj bi savjet bio, nemojte prvo davat cicu,pa bocu,bebe su lukave, nece se pomucit ako zna da ce dobiti bocu,vec zamjenite jedan cijeli o
ok i u polusnu dajte bocu.Evo ja tako i ostali smo na jednoj boci cijelo vrijeme.uf,sto sam pametna, <i></i>

[LiKmama]

eto jos jedne koja nije uspjela dojiti, ni blizu onoliko koliko je htjela.<
>koliku griznju savjesti i dalje imam dovoljno vam govori cinjenica da me ovaj clanak rasplakao.<
>ja sam imala hrpu mlijeka, nadoslo mi je treci dan, cice su mi bile ko baloni, pune kvrga koje smo i mama i muz i ja razbijali i masirali, i bila sam tako sretna. u bolnici su pogledali kako dojim i hvalili i mene i njega, da nam super ide. <
>nikad uopce nisam ni razmisljala o tome da li cu dojiti, to je bilo tako normalno. nije mi ni na pamet palo da to mozda nece uspjeti.<
>kami je slabo dobivao na tezini, nesto je, ali ne bas koliko bi trebao. s 3 tjedna se uspio vratiti na porodjajnu, i dalje je sve krenulo niz
do.<
>s 2 tjedna on je prespavao noc, i to ne ono knjiski: od 12 do cca 6, ne, on je spavao od 7 do 5 ujutro. mi smo bili ponosni, mislili kako dijete super napreduje da vec sad moze lijepo prospavati toliko. dojio je satima, nekad sat vremena poslije opet, nekad po 4 sata pauze tijekom dana. ja sam slusala savjete pa smo probali: dojiti svaka 2.5 sata, nije dobivao na tezini, dojiti "on demand" znaci kad trazi, nije dobivao na tezini. govorili su mi da gladno dijete place, on nikad nije plakao. govorili su da se dijete nece izgladniti.
adavice su mi pucale, probala sam sesirice. nikakva pomoc, on je i dalje vrlo malo dobivao. mlijeka je bilo sve manje.<
>lijecnik mi je svaki tjedan na kontroli govorio da ga prebacim na bocicu, meni su suze tekle. onda mi je rekao da se izdajam, da vidimo koliko mlijeka imam. na forumu (engleskom, tad jos nisam znala za ovaj) su mi rekli neka to ne radim. procackala sam po netu, svi savjeti su bili protiv, iz vise razloga. pa sam prestala. ionako bi bila izdojila po cca 20 - 30ml. prvi put sam bila izdojila 120 - nitko sretniji od mene. ali nikad poslije ni blizu toliko.<
>na kraju, kad je imao 2 mjeseca, pristala sam da ga pocnemo dohranjivati, znaci nakon podoja bocica. <
>siroce malo kako je jeo. suze su mi tekle: pa moje dijete je bilo gladno.<
>u roku mjeseca dana, tocno kad je napunio 3 mjeseca, ja sam ga zadnji put podojila, pro forma. mislim da vise nicega tu nije bilo.<
>je, ima bocica svojih prednosti, muz mi je bio strasna podrska i to sto ga je poceo po noci hraniti me cinilo sretnom, jer je takav tip da zeli sto vise pomoci, ali pomisao da nisam uspjela u necem sto sam smatrala tako fundamentalnim mislim da ce me pratiti citav zivot. <
><i></i>

[mamamalogjakova]

moj bambino evo sad ima 2 mjeseca.veliki je dečko i super napreduje iako nijednom nije pošteno povukao maminu ciku.rođen je carskim i ja sam tek 5 dan dobila mlijeko kad se momak već navukao na flašicu.nakon puno suza i s jedne i druge strane, beskorisnih(u našem slučaju) šeširića za dojenje i ostalih muka jedva smo čekali da stignemo doma i probamo na miru jer sestre u petrovoj baš i nisu bile od neke pomoći. kupili smo izdajalicu da ga bar hranim sa svojim mlijekom pa će mi valjda izdajalica izvlačit
adavice pa ću probat i dojit.ali.. ništa.neće i neće.svi te gledaju sažaljivo i komentari kad bi ogladnio " jadna sad ona mora ići radit hranu a koliko bi bilo zgodnije da doji". k vragu kao da ja to nisam htjela. imala sam osjećaj kao da nitko prije mene nije imao takve probleme.<
>sad sam napokon cool i uživam u blagodatima flašice. i prije svega blagodatima majčinstva koji nisu uvijek i nužno vezani uz dojenje.pusa svim mamama. <i></i>

[JiA]

Nisam dojila ni dana. Grižnju savjesti nikada nisam imala, a da mi je žao, to je. Nadam se da ću u životu dobiti priliku staviti svoje dijete na prsa.... <i></i>

[giovannak]

Ja sam u trudnoći sanjala o dojenju, to mi je bio životni san, čak sam i muža obavještavala o tome, da mi neda odustati, ali kad nije bilo druge( moj je malac bio ljena beba, miran na meni, cim se maknem vriska,a ne vuče ništa), u suzama sam mu davala bocu. Još pritisak sa strane 'pa moglasi ga bar mjesec dva dojiti', kao da ja ne želim za svoje dijete najbolje. E pa ako želim za svoje dijete najbolje ond neće biti gladno. Još došli iz rodilišta sa prehladom, pa onda komentari 'pa kao će ti ozdraviti kad u boci nema ništa kao valja..'<
>Moj Doki ima dva ipo mjeseca, smije se, vesel je i prehladu smo izlječili, a najgore mi je kad me pitaju 'jel dojiš', ja kažem 'ne', a onda slijedi onaj 'hmm' neodo
avanja. I eto kako nastaje grižnja savjesti. <i></i>

[Virtuallmommy]

Joj Giovannak, točno znam kaj misliš! Za podivljat je to kad te tak ispituju! Glave bi im porazbijala!<
>Dokiju pusica!!! A ti niš ne
ini <i></i>

[giovannak]

Ma tih pametnjakovića nikad dosta, jednom kad krenu nema im kraja komentarima, ko da su popili svu pamet ovog svita.Ajde razumim (donekle) ljude koji nisu probali kako to ide poslije poroda, ali mame koje znaju kako je to, pa bar one nebi trebale toliko
anit adaptirano, ako se nemože-nemože. Još se mučiš sa mastitisom i ragadama, pa ti još počnu propovidat o dojenju pa kako neće bit post porođajne depresije. baš kad ti treba podrška oni svi na tebe... <i></i>

[rula]

Sitajuci clanak i sva vasa iskustva, mogu vam samo reci da ste najbolje! I ja sam mama koja nije mogla dojiti i bila pokazivana sa prstom <i></i>