Postao/la swenova mama » 06 stu 2003, 02:29
STVARNOST<
><
>Iz rodilišta izlazite treći dan ili sedmi (ukoliko je porod bio carskim rezom), i priča se kod kuće nastavlja. Ukoliko ste imali sreće, u bolnici su vam pokazali kako treba previti dijete, s nešto manje sreće, morat ćete pričekati patronažnu sestru. No, do
o i to ste svladali. Onda dolazi prva noć. Usred noći, budite se kao opareni- taj je ton dječjeg plača nemoguće zanemariti, još koju minutu i čuli bi ga i u susjednoj zemlji. U gluho doba noći, pripravni ste
inuti za bebu, s puno je ljubavi dižete iz krevetića i privijate na prsa. I dok cijeli grad spava, vi hranite dijete. Uz malo sreće, ovo će biti jedino buđenje, no, niste usamljeni, ukoliko je takvih buđenja mnogo. Sljedeći dan, u cik zore, vrijeme je za još jedno hranjenje, pa potom presvlačenje, pa za par sati hranjenje, pa opet pelene, pa hranjenje, mlijeko ima neugodnu naviku da samo krene, pa opet pelene, pa onda, po mogućnosti, još kao neiskusna majka, kod presvlake stalno nešto zaboravljate, recimo tetra pelenu ili zakopčati bodić, pa opet sve ispočetka. Tako prolaze dani. I noći. Uz peh, velika je vjerojatnost da baš vaše dijete ima kolike, pa i to frustrira jer mu ne možete bog zna kako pomoći, pa onda, uz cijeli dnevno- noćni ritam, evo i bonusa od nekoliko sati plakanja na dan. Teško je. Ali to vam nikad nitko nije rekao, dok u kućnom ogrtaču ili trenirci, blijedi i s podočnjacima, masne kose hodate po stanu. I polako vam sine, fotografije nasmiješene, naspavane mame uz prekrasno i debeljuškasto, mirno dojenče, reklamni su trik. U stvarnosti, ovo je rijetkost. <
><
>BABY BLUES<
><
>Koliko vam odavde do depresije treba? Malo. Ukoliko ne želite prihvatiti da su takve slike i priče, u stvari, malen dio realiteta prvih nekoliko mjeseci, velika je vjerojatnost da si sami utuvite u glavu da ste nesposobni, promašeni kao žena i majka, i da zaista skliznete u pravi baby blues, pa možda i pravu depresiju. <
>Niste jedini. Mnogo je žena, pogotovo prvorotki koje, ali nikada, baš nikada ne znaju u što idu, koje se ulove u ovu zamku razlika između stvarnosti i zabluda. <
>Studije sa Zapada govore o više od 50% žena koje se, nakon poroda, suočavaju s pojavom nazvanom baby blues. Ona se opisuje kao osjećaj bezvoljnosti, straha pomiješanog s euforijom, i javlja se u prvih nekoliko dana nakon poroda. Simptomi su različiti. Žene govore o osjećaju sreće, i zaista su sretne, ali ne mogu prestati plakati po cijeli dan. Jedan dio žena prolazi kroz tjeskobu, pa čak ima i prave panične napadaje. Jedan se dio ne može primorati na ustanak iz kreveta i
igu o bebici. Simptomi mogu biti povezani s početkom dojenja, obično drugoga dana po porodu i češći su nakon prvoga poroda. U isto vrijeme novorođena djeca prestaju s fazom spavanja, često plaču i za majku to je uzrok panike jer sama ne zna što je uzrok plaču, i nije dovoljno iskusna da raspoznaje razliku između glasanja i prave djetetove potrebe. Osim toga, preuzimanje posve nove odgovornosti, ma kako željena bila, može biti povod. Osjećaj usamljenosti, pojačan ukoliko izostane partnerova ili rodbinska potpora, uz strahovanje pred novom, nepoznatom budućnošću roditelja, također nije od pomoći.<
> <i></i>
drzavni neprijatelj No.1